Navršilo se tačno 110 godina od bitke u selu Kosturino na Kajmakčalanu, u kojoj je u pomoć srpskoj vojci priteklo oko 8.000 irskih vojnika. Na taj herojski čin danas podsećaju spomenik u obliku keltskog krsta sa detelinom i irska pesma „Salonika“, koju izvode Ortodox Celtsi
Ovo je još jedna od zaboravljenih priča iz Prvog svetskog rata, kada su hrabri irski vojnici stali u odbranu srpske vojske na Kajmakčalanu.
Nakon katastrofalnog poraza na Galipolju, Irci, pripadnici 10. irske divizije, očekivali su povratak kućama, ali umesto toga dovedeni su u solunsku luku i ubrzo poslati na sever – da brane odstupnicu Srbima od napada bugarske vojske.
U toj misiji učestvovalo je 8.000 irskih vojnika, dok je na njih jurišalo čak dvanaest puta više Bugara. Cilj im nije bio pobeda, već da što duže zadrže neprijatelja kako bi srpska vojska imala dovoljno vremena za povlačenje.
Tragične okolnosti dodatno su otežavale njihov položaj – poslati su u letnjim uniformama, pa se 1.000 vojnika smrzlo pre nego što je bitka i počela, dok je 1.800 Iraca poginulo u samim borbama.
Bitka se odvijala kod sela Kosturino, blizu Valdanova, na mestu gde su Bugari iste godine, na Uskrs, izvršili Valdanovski pokolj, u kome je stradalo više od 100 srpskih graničara.

U znak zahvalnosti za žrtvu i pomoć, Srbi su 10. irskoj diviziji podigli spomenik u obliku keltskog krsta sa detelinom, jednim od najprepoznatljivijih simbola Irske.
Zanimljivo je i da je „Pesma Solunaca“, (Salonika) koju izvode i naši Orthodox Celts, zapravo irska pesma kantautora iz Korka, Džimija Kroulija, posvećena upravo irskim borcima iz Velikog rata.
Sećanje na irsku hrabrost i srpsku zahvalnost ostaje trajni simbol solidarnosti u najtežim vremenima.








































































