Cene hrane u svetu u padu, a u Srbiji nikad više

Ilustracija / iStpckphoto.com

Žarko Galetin, agroekonomski analitičar, objašnjavaje za RTS zašto su cene hrane u Srbiji visoke i pored konstantnog pada u svetu.

Ističe da je najveći pad cena upravo kod žitarica i uljarica, ali da FAO pokazatelj kod cena šećera i mesa nije toliko izražen, zbog čega prerađivački sektor ima odloženo dejstvo.

Kaže da Srbija trenutno na raspolaganju ima ogromne količine pšenice, preko milion tona i navodi da više nije tražena roba, jer je krenulo ukrajinsko žito.

Najveći pad prinosa prošle godine imao je kukuruz i, kako ističe, imaćemo ga dovoljno za domaće potrebe ali ne i za izvoz.

Podaci FAO organizacije pokazuju da je vrednost tzv. FAO indeksa hrane 11 meseci u konstantnom padu, cene hrane u Srbiji su veće nego ikad.

„FAO indeks je jedan agregatni pokazatelj koji u svojoj strukturi ima pet, po procenama UN, najznačajnijih roba iz sektora hrane. Dve grupe proizvoda su primarni proizvodi, žitarice, uljarice i ulja, a tri su iz sektora prerađivačke industrije – ulje, šećer i mleko. Znači tih pet grupa proizvoda formiraju jedan takav indeks koji se zove FAO indeks. Kada se po metodologiji obračunavanja tog indeksa uključe svih tih pet grupa proizvoda, mi dobijamo indeks koji je pokazatelj kako se kreće cena hrane“, pojasnio je Galetin.

Dodaje da smo imali istorijski maksimum cena hrane u martu prošle godine i da već 11 meseci od tada, taj indeks cena hrane pada.

To bi, dalje objašnjava, značilo da u principu sada imamo na tržištu jeftiniju hranu nego u martu, pošto cena hrane konstantno pada. Najveći pad cena je upravo kod žitarica i uljarica, kod primarnih kultura koje su u vreme najveće krize, početka rusko-ukrajinskog sukoba, najviše porasle.

„Međutim, FAO pokazatelj kod cena šećera i mesa ne pokazuje toliki pad kao kod žitarica, a prerađivački sektor uvek ima odloženo dejstvo, neki eho efekat od poskupljenja ili pojeftinjenja tih primarnih roba. Tako da pad tih primarnih roba ne može odmah da se oseti na padu kod prerađivačkog sektora“, naglašava Galetin.

Kao ilustraciju, navodi primer tovljenje svinje koje traje pet meseci: tov je počelo kada je cena kukuruza bila 34 dinara, a tovi se i danas kada je cena pala na 21 dinar.

„U mnogo stvari se krije taj paradoks da imate pad FAO indeksa a u prodavnicama visoke cene hrane. Konačno, kada ste vi videli da jedna roba, pogotovo u prehrambenom sektoru poskupi, pa da onda padne. Vrlo retko. Znači jednom kada ta cena ode gore, trgovci i prerađivači gledaju da ta cena i ostane i dalje“, ističe analitičar.

Pratite REШETKU na Facebook, Instagram, X (Twitter) i TikTok mreži. Budite uvek u toku!

Pretplati se
Obavesti o

Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi, kao i netoleranciju svake vrste neće biti objavljeni. Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao ni komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, odnosno nisu stavovi redakcije Rešetka portala.
Za više informacija pogledajte Pravila korišćenja.

2 Komentara
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Zato sto nas nasi seljaci vole. Dajte im subvencije. I radna mesta u osmospratnicu. I funkcije. I poskanicka mesta. Ahahaha. Nek crknu gradjani

Na žalost mi smo malo i nerazvijeno tržište gde odredjeni trgovci u sprezi sa vlašću su podelili tržište i ponašaju se monopolistički jer ih odredjeni krugovi u vlasti podržavaju i to zloupotrebljavaju i bogate se na grbači ovog jadnog i siromašnog naroda i to već rade već više od trideset godina za odredjeni krugove u ovoj delatnosti se ne poštuju niti zakoni ni odredjeni pravila