Da deca i roditelji nisu uvek u pravu svedoči slučaj lažno optužene vaspitačice iz leskovačkog vrtića

Reakcije roditelja u nameri da zaštite svoju decu, pa čak i od navodnih kritika vaspitača ili prosvetnih radnika, znaju da se omaknu svakoj kontroli i pretvore i u bizarne optužbe zbog kojih na kraju reaguje i policija, a na samo dete, kao i vaspitača koji je možda i pokušao da ukaže ili reši određeni problem, ostavlja dubokosežne posledice.

Jedan takav slučaj desio se prošlog četvrtka u jednom vrtiću u Leskovcu (čije ime namerno nećemo pominjati – prim.nov) kada je majka mališana iznela ozbiljnu primedbu na rad vaspitačice njenog deteta, da su tim slučajem odlučili da se pozabave i istražni organi.

„Naše vaspitačice, tačnije one koja brine o mojoj deci u grupi, nema na poslu već nekoliko dana. Tačnije još od četvrtka kada je došlo navodno do tog incidenta i moram da priznam da sma jako zabrinut zbog toga. Ukoliko je sve to tačno, ja neću pustati svoju decu u vrtić“, kazao je jutros u telefonskom razgovoru novinaru Rešetke uzrujan otac dvoje mališana.

A priča koja je protutnjala gradom je da je navodno majka, koja je došla da pokupi dete iz vrtića, videla kako vaspitačica naslanja jastuk na glavu njenog deteta, te se od jutros prepričava u fabričkim pogonima i gradskim kafićima.

„Mi nismo imali prijavu ovog događaja, ali policija je reagovala odmah nakon naših saznanja o navodnom incidentu. Saslušane su sve strane i slučaj je prosleđen Osnovnom javnom tužilaštvu koje je ustanovilo da tu nema elemenata nikakvog krivičnog dela“, rečno je Rešetki u Policijskoj upravi Leskovac.

Naš izvor iz tužilaštva kaže da je majka tokom saslušanja negirala sve primedve koje je prethodno zvanično uputila  Predškojskoj ustanovi „Vukica Mitrović“.

„Majka je kazala da joj je žao, da je prenaglila i da nije očekivala da će, kako je kazala, sve to tako daleko da ode“, navodi naš izvor iz tužilaštva.

A iz same vaspitne ustanove, i pored silnih pokušaja, nismo uspeli da dođemo do zvanične izjave.

Nezvanično nam je rečeno da su istog momenta po primedbi roditelja preduzete sve potrebne mere, da je ustanovljeno da je reč o lažnoj prijavi, ali da je vaspitačica zbog svega navedenog  vidno uznemirena i da je trenutno na bolovanju.

RODITELJI KAO NAJSLABIJA KARIKA U VASPITAVANJU DECE

U moru problema koji savremeni roditelji imaju u podizanju dece, jedan od vodećih se začeo pre više godina, kada su se roditeljima dala prevelika prava, a obrazovnom i vaspitnom sistemu oduzela, smatraju stručnjaci.

“Zvuči možda optužujuće, ali svi koji su sve to smislili ii pretočili u zakone, imali su dobre namere i polazili od činjenice da svako svoje dete poznaje. I to je tačno. Možda su, ipak, samo malo zanemarili činjenicu – ‘Ja moje čedo i mog naslednika volim najviše na svetu, on je moj svet i moje sve. Pa samim tim je i najbolje na svetu. Svi što imaju da kažu protiv mog deteta ga verovatno mrze, ili imaju nešto protiv mene kao roditelja, ili su (gle čuda) ljubomorni na našu porodicu, moje dete jer….imamo para, imamo položaj’ ili šta god bilo… A u praksi to izgleda potpuno drugačije. Dok je pod okriljem roditelja i porodice i familije detetovo se ponašanje tolerise, razume, slatko je i lepo…Psuje, ali to je dete….Ne ume da se zaustavi kad i ako mu roditelj kaže uz osmeh ‘ne, nije lepo’…ali često i ne kaže. Na većem uzrastu, do pred školu, deci su uglavnom strane i nepoznate reči: dobar dan, hvala, izvinite, …. Ali kad dete uđe u vaspitni sistem (a desi se već sa godinu i malo više), sreće se sa tetama koje nisu mame ili tate. To su obrazovane žene kojima je prvenstveno cilj da sačuvaju dete, nahrane i nauče osnovnom ponašanju, i svemu onome sto deca tog uzrasta treba da znaju”, objašnjava leskovačka socijalna radnica i psihoterapeutkinja Marina Stefanović Momčilović.

Kako ističe, vaspitačice imaju empatiju, ali ne obožavaju ni jedno dete posebno, niti to od njih iko očekuje.

“Roditelji nemaju sluha, uglavnom zato i reaguju burno. Raspravljaju se , imaju različite zahteve i, naravno, njihovo dete je uvek u pravu. Negde se izgubilo to poštovanje autoriteta, a svi mi u sistemu jesmo, i to i tražimo, da bi mogli da decu usmerimo na pravi put. Naravno, uz pomoć roditelja”, dodaje ona.

Ono što brine, upozorava psihoterapeuzkinja koja u Dečjem dispanzeru godinama radi a decom, je i što se sa drugima priča o vaspitačicama i učiteljima pred decom, a ona kao sunđeri upijaju sve to.

“A i dobijaju poruku  na taj način: ti si u pravu. One tamo tete nisu dobre. Često se desi da i dete na vrlo malom uzrastu već ume da manipuliše sa roditeljima i priča im preuveličane priče, plače, žali se. Jer se njemu bezuslovno veruje uz konstataciju: Moje dete nikad ne laže. Tako se stvaraju konflikti i u vrtićima, i u školi”.

Ono što roditelji mnogo kasnije shvate je da se sve to, upozorava, vraća kao bumerang i njima.

“Pa deca kasnije se isto tako ponašaju i prema njima, prema drugovima, ljudima u komšiluku. Tad je vrag već odneo šalu. Onda opet institucije treba da intervenišu, počev od stručnih saradnika u školi, preko Savetovališta u Dečjem dispanzeru, ređe, ali ima, i Centra za socijalni rad, pa i policije i suda…. A samo treba spustiti gard na početku, sve aktere iz sistema konsultovati, saslušati, sa njima se dogovarati i biti na istoj strani. Da dete vidi da roditelji sarađuju sa njima, poštuju i uvazavaju, i da nema mesta manipulaciji i laganju”, zaključuje ona.

Naglašava i to da nisu svi takvi.

“Da sada govorimo o ekstremima, ali da se uvećava taj broj, pa se zato i reaguje i priča o tome. Tema je složena. Aktera je puno. Ne kaze se uzaluda da za ‘čuvanje i vaspitanje deteta je potrebno celo selo’, što znači da u njegovom odrastanju su pojednako važni i ostali koji ga okružuju i kojima se povere  na čuvanje, vaspitanje i obrazovanje, a ne samo porodica. Da, porodica je najvažnija, i tu treba da se oseća bezbedno i sigurno, ali i da nauči da poštuje i ostale iz njegove okoline i cele socijalne zajednice”, ističe Stefanović Mončilović.

Kako konstatuje, najslabija karika u vaspitavanju dece jeste roditelj.

“Oni okreću prvi glavu od problema, najpre kada je škola u pitanju”, zaključuje ona.

D.Marinković

Pratite REШETKU na Facebook, Instagram, X (Twitter) i TikTok mreži. Budite uvek u toku!

Pretplati se
Obavesti o

Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi, kao i netoleranciju svake vrste neće biti objavljeni. Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao ni komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, odnosno nisu stavovi redakcije Rešetka portala.
Za više informacija pogledajte Pravila korišćenja.

7 Komentara
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Godine zatupljivanja naroda su dosle na naplatu,samo pogledajte koliko je na ulicama,parkovima i svuda vise djubreta,pogledajte ponasanje ljudi u saobracaju,voznja motora i trotineta po trgu,trotoarima,voznja vozilima po hisaru vde je zabranjen saobracaj,jedan uopste prostakluk i bezobzirno,nevaspitani ponasanje svih,svi su spremni za svadju,u vazduhu se oseca napetost…samo sto sve ne pukne

Tako je to kad štigličar odlučuje o svemu,zapošljava nepismene sa kupljenim diplomama na mestima gde trebaju biti visokoobrazovani ljudi,bitno je da su članovi sekte da bi imali kapilarne glasove za izbore. Zlo je faraon da većeg nema.

Štigličara koliko nećeš,preovladavaju svuda

Celi društvo kao i država u celosti je doživelo sunovrat.Imamo polupismen svet koji je do određenih materijalnih dobara ili funkcije došli na nečastan način(preblago je reći).I takvi ljudi su reper za ponašanje društva tako da uopšte nije čudo šta nam se dešava.Kada na čelu države imate čoveka koji se nikada nije bavio niti jednim časnim poslom,a uz to ne bira reči i uvede laži i optužbe prema svima koji mu se ne sviđaju šta očekivati od polupismenih kojima se okružio a koji danas vedre i oblače.Propast društva i države u svakom smislu tako i omladine koja dolazi.Većina onih koji su vaspitani se ograđuje od tih takvih ali šta vredi kada je ovih loših više.Sve u svemu loše nam se piše a sve polako i dolazi na naplatu.Neće se Srbija dugo izvući iz ovakve letargije i propadanja.

Dok ovo radikalsko zlo ne bude skinuto sa vlasti, procesuirano i osudjeno na visedecenijsku robiju nama ne moze da bude bolje. Seseljizam i njegova umivena verzija vucicizam su najvece zlo koje je snaslo Srbiju od naseg dolaska na Balkan u 7. veku. Nasa deca, neka im je bog na pomoci.

Pozvati policiju, a preskočiti direktora, ministra, inspekciju…govori da dotična majka predimenzionira stvarnost. Možda bi trebalo proceniti od strane psihologa, pedagoga, psihijatra dotičnu majku. Možda njoj treba pomoć, a optuživati i razvlačiti čaršijski jadnu vaspitačicu po PU je šizoidno.

Poznata mi je ova leskovačka socijalna radnica i psihoterapeutkinja Marina Stefanović Momčilović. Da nije nekada bila u G17, a sada u SNS. To je po mojim saznanjima, a neki tvrde da je do 2000te bila u JUL-u.