Vanserijski talentovane maturantkinje Gimnazije imaju samo jednu želju, a mi možemo lako da im je ispunimo

Koliko je naša omladina talentovana, dokaz su maturantkinje Gimnazije Leskovac Aneta Ivković, Anastasija Pejčić i Mina Milenović.

.

Njih tri su samoinicijativno oslikale muralima muzički kabinet ove škole i na zidovima oživele Majkla Džeksona, Bitlse, a u planu je da naslikaju još jedan mural Fredija Merjurija iz grupe “Queen”.

“Bukvalno sam sanjala da slikamo po zidu portret Bitlsa. Tog jutra sam najpre ideju izložila drugaricama, a zatim i profesorici muzičkog Mirjani Perišić, koja nam je bez razmišljanja dozvolila da slikamo. I, eto produkta našeg rada”, priča za Rešetku Aneta Ivković.

A da je našim omladincima dovoljno samo da im dozvolite da budu kreativni i da iz toga izađe pravo umetničko delo, dokaz je upravo Gimnazija.

U ovoj školi su učenici svakodnevno angažovani u vannastavnim aktivnostima, pa su čak oslikali i zidove unutrašnjosti škole.

Talenat, u svakom slučaju treba negovati, pustuti ga da cveta i da se razvija, a napokon i iskoristiti.

Aneta, Mina i Anastasija ne planiraju da upisuju umetničke fakultete, ali kažu da će svoje talente nastaviti da razvijaju.

Možda je i prilika, pre nego što napuste Leskovac u potrazi za boljim životom, da im dozvolimo da nam ulepšaju grad.

Kažu, bile bi presrećne kada bi im neko omogućio da oslikaju mural na  bilo kojoj zgradi u centru grada.

D.Marinković

Pratite REШETKU na Facebook, Instagram, X (Twitter) i TikTok mreži. Budite uvek u toku!

Pretplati se
Obavesti o

Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi, kao i netoleranciju svake vrste neće biti objavljeni. Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao ni komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, odnosno nisu stavovi redakcije Rešetka portala.
Za više informacija pogledajte Pravila korišćenja.

7 Komentara
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Svestranost, inicijativa, odlični đaci, gimnazijalke kakve grad može poželeti. Bravo deco.

Još uvek ima dobre i vredne dece, samo im treba dozvoliti da se iskažu, i neko da to prepozna… Bravo!

Svaka čast omladino! Ali, vi ne morate da znate ono što odrasli moraju. Slikanje na fasadama zgrada zahteva dozvolu koju izdaje komunalno stambeno. Ono izdaje i rešenja za kačenje reklama na zgradi. To se naplaćuje, košta. Potrebno je da napišete zahtev, navedete tačno koju zgradu želite da oslikate, da imate saglasnost, stanara, upravnika zgrade i da ishodujete rešenje stambeno komunalnog. Možda vas i oslobode takse, ukoliko se raspitate, pa navedete koju namenu ima vaše slikanje. Možda je to edukativna poruka mladima, da društvo ima korist, viši cilj.
Uopšte ovo nije igra. Lepo crtam, pa ću si crtam gde si oću. Iako su nam stare zgrade ruglo. To je tačno. Baš kao što vi divno slikate. ALi neko treba da vam ukaže na procedure. Kakve god da su su, po zakonskim propisima su. Da ne bi svakom svašta padalo na pamet. Odrastanje u skladu sa propisima je veoma važno.

Deca, kao i profesorka, su pomešali „kulturu“ grafita i murala. Grafiti su ilegalni, i rade se pod okriljem mraka, a autori su uglavnom anonimni. Mural je nešto sasvim drugo.Sve je na mestu, što ste napisali, a što se tiĉe procedura, koje tome prethode. Dodala bih, i da, pored svega toga, mora da postoji i idejno rešenje, nekoliko skica murala na papiru. Od toga bi komisija, od nekoliko kompetentnih ljudi, iz oblasti likovnog stvaralaštva odabrala rad od kojih ce se slikati mural, koji mora biti vrlo ozbiljan rad. Ima tu puno stvari, da ne spominjem opasno veranje po skelama. Ne bih da me ove uĉenice i njihova profesorka sve ovo pogrešno shvate. Ja samo pokušavam da pojasnim, jer ni deca, a ni profesori ne moraju da poznaju sve oblasti.

Ne bih rekla da je tako. Jer, kako je onda onaj „poznati svetski slikar“ našarao ceo naš Grdelički Dom Kulture, sve vadeći se da je radio s decom ? Jel imao sve potrebne dozvole? Naravno da ne. Nego je nastupio mutavački i kaubojski. Gde to ima da svako sam sebi pravi „legat“ za źivota na apsolutno svim spoljnim površinama ustanove kulture. Ako neko i zasluźi legat, ako je od nacionalne važnosti, daće mu ga bez problema struka, istoričari umetnosti, kritičari i drźava.

Postovana graficarka. Zato smo mi tu da ih usmerimo. Novinar je imao najbolju nameru da one budu svetlo ostalima, uzor. Mi znamo proceduru. I tu ima rizika, opasnosti. Trazice se nadzor za rad na skeli, inspektor bezbednosti na radu ce nadgledati da se neko ne omakne, ne daj boze. Zato ce morati da ima propisnu zastitnu opremu, da budu vezani pojasevima, da skele budu bezbedne, mozda i lekarske preglede da obave jer svaki rizican posao ima prethodnu medicinsku saglasnost, tj
lekarsko uverenje, a to su sve troskovi.
Niko ne bi zeleo da stradaju nasi talenti.

Nisam nimalo sumnjala u dobre namere nikoga od vas, kao ni gospodina Marinkovića. I na kraju, drago mi je da se razumemo. Pozdrav i srećno u realizaciji ideje.