Bila je prvi radnik u stranoj kompaniji, 12 godina izgarala na poslu, zadobila trajni invaliditet i, kako tvrdi, isceđena kao krpa ostavljena na ulici

Pedesetčetvorogišnja Radmila Nikolić je bila prva zaposlena radnica u kompaniji “Džinsi” u Leskovcu. Na poslu kod ovog privatnog poslodavca izgarala je punih 12 godina, stekla trajni invaliditet, a nakon svega, i to dok je bila na bolovanju, dobila otkaz.

.

Poslodavac navodi da joj je Rešenje otkaza ugovora o radu uručeno 21. marta zbog povrede radne obaveze u januaru ove godine, dok sama Radmila tvrdi da je po više osnova diskriminisana, kao i da je prilikom otakaza prekršeno nekoliko zakonskih propisa što će, kako navodi, morati da utvrdi sud.

“Ja se osećam poniženom, prevarenom i izigranom. Bila sam prvi zaposleni radnik u toj fabrici. Zahvaljujući meni i još 19 tada zaposlenih žena, ‘Džinsi’ je stekao licencu za rad u Srbiji i subvencije od ržave. Pola svog radnog veka sam posvetila toj fabrici. Prilikom ispunjavanja norme i šivenja dobila sam reumatski artristis, proglašena zvanično invalidom rada, a na kraju, isceđena kao krpa, bačena sam na ulicu, nisam proglašena tehnološkim viškom kako bi mi uskratili otpremninu i bez ikakvih prava da primim naknadu kao nezaposleno lice od Nacionalne službe za zapošljavanje. Imam samo četiri godine do penzije, a ne znam ko će mene danas zaposliti  kada imam rešenje i zvanični status osobe sa invaliditetom koja se zapošljava pod opštim uslovima. To mi je hvala za sve”, komentariše za Rešetku ova žena.

Nikolićevoj je utvrđen prvi stepen teškoća i prepreka u radu, a dijagnozu joj je ustanovio ortoped Aleksandar Rangelov koji je postao poznat široj javnosti nakon što je ukazao na „sindrom Aptiva“ zbog kojeg radnice iz privatnih fabrika masovno traže lekarsku pomoć.

“Postoje indicije da je u Radmilinom slučaju prekršen ne samo Zakon o radu, već i Zakon o zabrani diskriminacije i Zakon o zaštiti na radu. Što se tiče osnove po kojoj je ona dobila otkaz to je povreda radne obaveze čiji kriterijumi nisu precizno utvrđeni. Zbog toga ona sada nema ni pravo na naknadu u slučaju nezaposlenosti od strane Nacionalne službe za zapošljavanje. Diskriminisana je zbog svoje zdravstvene sposobnosti, utvrđeno je da nije sposobna za manuelni rad, a poslodavac se nije izjasnio na zahtev za premeštaj na drugo odgovarajuće radno mesto nego je kao odgovor na taj zahtev njoj uručen momentalni otkaz. Da li će ti osnovi biti uvaženi od strane suda, to je nešto što će utvrditi sud, ali da podstoje osnovi da su prekršeni zakoni, postoje” objašnjava advokatica ove žene.

Sama Radmila najavljuje i inspekcijsku prijavu protiv kompanije za koju trvdi da joj nisu od 2019. godine uplaćivali radni staž.

“Ja sam njima slepo verovala. Kada sam proverila stanje u PIO fondu nakon otkaza, bila sam frapirana”, navodi ona.

Radmilina pravna zastupnica smatra da zakoni Republike Srbije nisu dobri za radnike.

“Moje lično mišljnje je da Zakon o radu ne štiti u dovoljnoj meri radnike. Sama zaštita na radu je u tim veliki fabričkim pogonima problem. Da li je realno da te norme koje radnici moraju da postignu tolike? To je nerealna radna norma. Dobijaju subvencije od države za zapošljavanje ljudi, pa neka zaposle nove dodatne radnike. To su neki sapketi koji se ne tiču samo prava, već i privrede i celokupnog sistema”, zaključuje ona.

Direktor “Džinsi Srbija” Jasin Deniz u svom pisanom odgovoru na optužbe otpuštene radnice navodi da bi davanjem odgovora iz kompanije na naša pitanja, između ostalog prekršili odredbe Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, te nam iz tog razloga ne mogu dati konkretne odgovore na postavljena pitanja.

“Pitanja i dešavanja u vezi radnih odnosa, koja se tiču zaposlenih u kompaniji Jeanci Serbia, rešavamo unutar kompanije, u skladu sa Zakonom o radu i drugim važećim propisima. Svaki zaposleni, ima pravo da koristi sva raspoloživa pravna sredstva i pravne lekove ukoliko smatra da mu je bilo koje pravo povređeno ili ugroženo. Naši zaposleni su naš najveći i najvažniji resurs i prema njima se ophodimo sa najvećom pažnjom i uz uvažavanje svih njihovih prava. Činjenice da li se neko od zaposlenih nalazio na bolovanju u vreme otkaza, po Zakonu o radu nisu od uticaja na zakonitost prestanka radnog odnosa ‘zbog povrede radne obaveze’.  Uz svo uvažavanje medija, smatramo da postavljena pitanja i činjenice u vezi istih može po zakonu rešavati samo nadležni sud”, dodaje se u Denizovom odgovoru.


Kompanija Džinsi je u fokusu javnosti bila i samo pre nedelju dana kada je jedan od radnika optužio šefa da ga je fizički napao u fabričkom pogonu.

Početkom marta radnici Džinsija obustavili su i rad zbog kašnjenja plata, a nakon toga su dobili upozorenja pred otkaz.

Podsećamo i na to da je Rešetka jesenas pisala o tome da je turska kompanija „Džinsi“ oglasila prodaju svog velikog proizvodnog pogona u Leskovcu u Ulici Solunskih ratnika, koji je svojevremeno otvarao i obilazio predsednik Srbije Aleksandar Vučić.

Iz uprave kompanije su nakon objave tog teksta, u kome su iznete samo istinite i proverene činjenice, pretili tužbom našoj redakciji te objašnjavali da se pomenuti prostor prodaje iz razloga jer je tokom poslovanja postao mali za angažovani broj radnika, a od 2019. godine kada je proizvodnja preseljena u veći prostor fabrike „Sintetika“ isti je prazan i u njemu se ne odvija proizvodnja, već u druge dve fabrike Sintetika (zakup) i Srbolek (vlasništvo),

Izvor Rešetke iz lokalne samouprave ubeđivao je tada našeg novinara da je navodni strah od mogućeg odlaska turskih investitora nerealan.

“Kada je i sam gradonačelnik Goran Cvetanović čuo da će zatvoriti svoj pogon u Krupnju, razgovarao je sa vlasnicima koji su ga ubedili da nemaju nameru da odlaze iz Leskovca”, navodi naš izvor iz kabineta prvog čoveka Leskovca.

Ipak, od najave prošlog novembra, da će u objektu nekadašnje fabrike Srbolek u Leskovcu, „Džinsi“ proširiti svoje kapacitete otvaranjem još jednog pogona na oko 1,070 metara kvadratnih, a u koji će biti uloženo 1,2 miliona evra, nije bilo ništa, a broj radnika se smanjio skoro za polovinu.

I prošlog marta su radnicima kasnile zarade, a zaposleni nisu mogli da se pobune protiv toga jer u ovoj fabrici u Leskovcu ne postoji sindikalno udruženje.

U novembru mesecu je načelnik Jedinstvene leskovačke gradske uprave Miloš Cvetanović kazao za skupštinskom govornicom da nije tačno da će turska fabrika „Džinsi“ otići iz Leskovca i da su ga u to uveravali lično u upravi kompanije, a gradonačelnik Goran Cvetanović mu je replicirao uz konstataciju da njima ne treba mnogo verovati jer imaju milionska dugovanja zbog kojih će im biti blokirani računi.

D.Marinković

Pratite REШETKU na Facebook, Instagram, X (Twitter) i TikTok mreži. Budite uvek u toku!

Pretplati se
Obavesti o

Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi, kao i netoleranciju svake vrste neće biti objavljeni. Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao ni komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, odnosno nisu stavovi redakcije Rešetka portala.
Za više informacija pogledajte Pravila korišćenja.

3 Komentara
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Daj, Boze, da ova zena preko suda ostvari svoja prava! Ali mislim da nista nece biti,, jer da funkcionise pravna drzava, ova fabrika uopste ovde ne bi radila. Sudije za radne sporove iskljucivo dosudjuju u korist poslodavaca.

Ne samo ova vec sve one u Leskovcu i Vlasotincu koje se izivljavaju sa ovom sirotinjom za minimalac. Sto ne odu u Novi Sad, Surcin, Rumu pa da tamo „iskoristavaju i izrabljuju“ radnike ko Continental, Bosch i drugi, sa platama od preko 100 hiljada

To su te kompanije koje su dosle da od radnika prave invalide i posle pisalju na ulicu.Gde je inspekcija rad,zansta primaju platu.