Dok se u Leskovcu gotovo ne govori o njenom međunarodnom priznanju, aktivistkinja Ljiljana Nešić iz organizacije „Žene za mir“ primila je u Dablinu nagradu Front Line Defenders Award za 2026. godinu, jedno od značajnih međunarodnih priznanja namenjenih braniteljima ljudskih prava.
Nagrada je Nešić uručena pre dva dana u glavnom gradu Irske, a njeno priznanje predstavlja i međunarodnu vidljivost višedecenijskog rada organizacije iz Leskovca koja pruža podršku ženama izloženim nasilju i različitim oblicima diskriminacije.
Ipak, vest o uspehu leskovačke aktivistkinje prošla je gotovo neprimećeno u njenom rodnom gradu. Osim Rešetke, nijedan drugi lokalni medij nije objavio ovu vest, dok se nisu oglašavale ni organizacije iz lokalnog civilnog sektora.
Ostaje otvoreno pitanje da li je takva tišina slučajna ili je povezana sa političkim porukama koje je Nešić izgovorila tokom obraćanja, među kojima su podrška studentima i poziv evropskim političarima da prestanu da podržavaju represiju aktuelne vlasti. A možda je u pitanju i čista zavist.
Sama Nešić, međutim, poručuje da joj je najvažnije to što je rad žena iz jednog grada na jugu Srbije prepoznat i izvan granica zemlje.
„Pred očima mi nisu bile nagrade, već ljudi“
Govoreći za Rešetku iz Dablina, Nešić kaže da ju je priznanje duboko dirnulo, posebno nakon više od tri decenije rada u oblasti ljudskih prava.
„Kada više od trideset godina radite ovaj posao, postoje trenuci kada ste umorni, kada se pitate koliko još možete, naročito kada vidite da se neke bitke za koje ste mislili da smo ih davno dobili ponovo vode. A onda stojite u Dablinu, daleko od Leskovca, i čujete da je ono što ste radili svih tih godina prepoznato kao nešto važno. U tom trenutku pred očima vam nisu nagrade ni ceremonije. Pred očima su vam ljudi“, navela je Nešić.
Kako kaže, pomislila je na koleginice, porodicu i žene koje su tokom godina tražile pomoć organizacije „Žene za mir“ – na one koje su pozivale SOS telefon, žene iz sela koje su govorile da ih niko ništa ne pita, kao i na žene koje su preživele nasilje i pokušavale da ponovo izgrade svoj život.
„I pomislila sam: vredelo je“, poručila je Nešić.
Dodaje da priznanje ne doživljava kao nagradu samo za sebe, već kao potvrdu da borba žena iz Leskovca može da dospe do međunarodne javnosti.
„Iza mog imena stoje godine zajedničkog rada“
Za organizaciju „Žene za mir“, prema rečima Nešić, ovo priznanje ima poseban značaj jer iza njenog imena stoje godine rada čitavog tima.
„Za ‘Žene za mir’ ovo je ogromno priznanje. Jer iza mog imena ne stoji jedna žena. Stoji organizacija, tim žena i godine zajedničkog rada“, istakla je ona.
Nešić navodi da taj rad obuhvata hiljade razgovora, SOS pozive, psihološku i pravnu podršku, terenski rad i pomoć ženama iz ruralnih sredina, ženama sa invaliditetom, Romkinjama, siromašnim i starijim ženama.
Kako je istakla, organizacija je često radila sa ograničenim sredstvima, ali je nastojala da nijedna žena koja im se obrati ne ostane bez podrške.
Međunarodnu nagradu vidi i kao veću odgovornost, ali i kao potvrdu da važan rad na ljudskim pravima ne mora da dolazi samo iz velikih gradova i velikih organizacija.
„Može da počne i u Leskovcu, u maloj kancelariji, pored telefona koji zazvoni kada je nekoj ženi potrebna pomoć“, rekla je Nešić.
Poruka koju, kako kaže, priznanje šalje njenom timu jeste: „Vaš rad se vidi, vaš glas se čuje i niste same.“
„Ljudska prava nisu privilegija koju vam neko daje kada mu odgovara“
Nešić kaže da joj je posebno značajno što se na ceremoniji našla među ljudima iz različitih delova sveta koji, svako na svoj način, snose posledice zbog odbijanja da ćute pred nepravdom.
„Tada shvatite da jezici, države i kontinenti mogu biti različiti, ali da su strah, nepravda i represija veoma slični. I da je ista i potreba ljudi da žive slobodno, dostojanstveno i bez straha“, navela je ona.
Na putu iz Dablina ka Briselu, gde se program nastavlja, Nešić kaže da sa sobom ne nosi samo nagradu, već i snažniji osećaj pripadnosti međunarodnoj zajednici ljudi koji se zalažu za ljudska prava.
„Ne nosim samo nagradu. Nosim još snažniji osećaj pripadnosti jednoj velikoj, međunarodnoj zajednici ljudi koji veruju da ljudska prava nisu privilegija koju vam neko daje kada mu odgovara“, poručila je.
„Za mene je ovo zarez“
Uprkos međunarodnom priznanju, Nešić naglašava da ga ne doživljava kao završetak svog aktivizma.
„Ova nagrada je dokaz da borba koja počne u jednom malom gradu na jugu Srbije može da se čuje daleko ako dovoljno dugo odbijate da ćutite“, rekla je ona.
Dodaje da i dalje postoje žene čiji se glas ne čuje, nepravde o kojima se ćuti i ljudi koji veruju da su prepušteni sami sebi.
„I zato je ne doživljavam kao tačku na kraju mog aktivizma. Naprotiv. Za mene je ovo zarez. Jer ima još žena koje niko ne čuje. Još nepravdi o kojima se ćuti. Još ljudi koji misle da su sami“, zaključila je Ljiljana Nešić u razgovoru za Rešetku.
Šta je Front Line Defenders Award?
Front Line Defenders Award for Human Rights Defenders at Risk ustanovila je međunarodna organizacija Front Line Defenders kako bi odala priznanje pojedincima i organizacijama koje se mirnim putem zalažu za ljudska prava, često radeći u veoma teškim i rizičnim okolnostima.
Front Line Defenders je međunarodna organizacija sa sedištem u Dablinu, osnovana 2001. godine, koja pruža podršku braniteljima ljudskih prava širom sveta, posebno onima kojima prete represija, zastrašivanje ili drugi oblici pritiska zbog njihovog rada.
Nagrada se dodeljuje braniteljima ljudskih prava iz različitih delova sveta, a među kriterijumima su njihov doprinos zaštiti ljudskih prava, posvećenost mirnom delovanju i hrabrost u suočavanju sa rizicima i pritiscima.
Inače, Ljiljana Nešić je pre tri meseca bila gošća našeg podkasta „Otključavanje“ u kojem je pričala o svim pritiscima koje kao aktivistkinja NVO sektora trpi u sredini u kojoj živi:
D.Marinković








































































Leskovac ćuti jer u Leskovcu se stručnost kažnjava i sklanja da bi trenutni vladaoci sa kupljenim diplomama mogli da dominiraju! Al ne zadugo, već za dve nedelje imaćemo slobodan Leskovac! Živeli Studenti i podrška Studentskoj listi!