U Leskovcu nema nijednog, a i u čitavoj Srbiji malo je girevoy dizača. Mnogi ni ne znaju o kakvoj se disciplini radi, pa samim tim ni to da Srbija u ovom sportu ima šampiona sveta. Nemanja Najvirt i njegov trener danas su ovde promovisali kettlebell, kako se zove na engleskom ili rusko zvono, pod kojim imenom je u našoj zemlji najprepoznatljiviji
Nemanja je pionir u girevoy sportu u Srbiji, ali je od njegovog prvog susreta sa ovom disciplinom prošla već cela decenija. Za to vreme, okitio se silnim medaljama i titulom svetskog šampiona:
„Uspeh u nekom sportu je njegova najbolja promocija. Tako je bilo i sa girevoy-om. Osvojio sam deset medalja na prvenstvima sveta, pet zlatnih, tri srebrne i dve bronzane, što je bilo dovoljno da se neki ljudi zainteresuju za ovu disciplinu i priključe našem klubu u Novom Sadu. Za one koji ne znaju: sport su osmislili ruski specijalci kako bi aktivirali celo telo jednim rekvizitom. To je girja ili rusko zvono. Spada među najteže sportove na svetu, zato što se za najkraće vreme izbacuju jako velike težine. Ima više disciplina i spada u takozvane ciklične ili ponavljajuće sportove, a ja se takmičim u longcycle disciplini, gde je za određeno vreme potrebno napraviti određen broj pravilnih nabačaja i izbačaja. Zvona, odnosno tegovi, su različite težine, a vi birate one sa kojima ćete se takmičiti“.
Ovaj sport je, kaže Nemanja, izabrao zato što, pored fizičke, zahteva i mentalnu snagu, da bi se svi napori izdržali do kraja.
„Na maratonskim takmičenjima se prva polovina sata lako izdrži, a sa početkom druge, dolazi i kriza. Tada je sve u glavi dizača. Ja se motivišem svojom porodicom, odnosno decom. Prvih deset minuta dižem za Kiki, drugih za Teu, a trećih deset minuta za Nikolu. Tako, misleći na njih, iznesem takmičenje do kraja“, reći će u jednom od ranijih intervjua svetski šampion.

Iako se u Srbiji smatra mladim sportom, girevoy je na svetskoj sportskoj sceni prisutan više od 300 godina. Naš savez je član Svetske kettlebell federacije, koja okuplja 50 zemalja sa svih kontinenata, pojašnjava Miloš Marić, član reprezentacije i menadžer Nemanje Najvirta:
„Naša misija je da promovišemo ovaj sport, jer dizanjem jednog rekvizita aktivirate čitavo telo. Kod ostalih dizačkih sportova je važna eksplozivnost — u jednom momentu treba da podignu određenu kilažu, a kod girevoy-a, u nekom vremenskom intervalu podižete neku težinu u više ciklusa, iz više ponavljanja. Zato je, osim fizičke snage, vrlo bitno biti mentalno čvrst„.

U Leskovcu su, kaže Marić, kod nekoliko momaka prepoznali potencijal za bavljenje ovim zahtevnim sportom, a kako će u Srbiji biti održano Svetsko prvenstvo 2027. godine, ima vremena da se novi reprezentativci pripreme za nastup u nacionalnoj selekciji:
„U međuvremenu, to jest za sedam dana, idemo na Svetski šampionat u Mađarsku, gde će se, pored Nemanje, do sada jedinog reprezentativca, takmičiti još jedan naš dizač, ali moram da istaknem da će u timu, na veliko zadovoljstvo svih, biti i Nemanjina 12-ogodišnja ćerka„.
Ponosan što će naslednika imati u jednom od svoje troje dece, svetski šampion Najvirt otkriva da im je ljubav prema sportu generalnoprosto nametnuo, a da je talenat za girevoy kod starije ćerke otkrio slučajno.
Prognozira da će se Kiki iz Mađarske, sa svog prvog takmičenja, vratiti sa medaljom i da će Srbija dobiti još jednog odličnog dizača i promotera ovog teškog, ali zanimljivog sporta.
S. Stojiljković














































































