Na međuokružnom takmičenju u Vranjskoj Banji, i to u dve kategorije, pravo da nastupi na nacionalnom šampionatu frulaša, izborio je Leskovčanin Dimitrije Nikolov. Ističe da više od sopstvenog, priželjkuje uspeh svojih đaka, koji će se takmičiti u Prislonici.
Kada 27. jula, u prestonici frule nadomak Čačka, po 37. put bude podignuta zavesa za početak Sabora frulaša, među takmičarima će biti i Dimitrije Nikolov, koji će nastupiti solo i u duetu sa svojim učenikom Davidom Dinićem iz Aleksinca.
Vizu je izborio u Vranjskoj Banji, gde se predstavio u kategoriji savremeno, odnosno estradno sviranje:
„Odlučio sam se za savremeno sviranje jer sam se svojevremeno, po preporuci mog profesora Bore Dugića, preorjentisao na ovaj žanr, koji frulašu omogućava da pokaže kvalitet. Kod izvornog sviranja, svako svira sopstvenim stilom, odnosno onako kako hoće i ume. Kad nastupate sa orkestrom, nema improvizacije i tu se odmah vidi ko zna, a ko ne zna. Na takmičenju u Vranjskoj Banji redovno učestvujem već godinama, nekoliko puta sam pobeđivao, a mogu da se pohvalim i priznanjima iz Prislonice. Nadam se uspehu i ove godine, ali bih se mnogo više obradovao trijumfu mojih đaka“.
Dimitrije smatra da mladi frulu ne smatraju atraktivnom, a školovanje zahteva mnogo vežbe i prilično je zahtevno tehnički i finansijski.
„Mladi ljudi se danas radije odlučuju za neke druge instrumente, ali mislim da frula nije ni dobila priliku da se ozbiljnije približi novim generacijama. Ovu konstataciju potvrđujem jednom kratkom pričom. Naime, pre nekoliko godina, u pauzi predavanja o štetnosti droge, pred svojim vršnjacima, nastupio je jedan mladi frulaš. Malo sam osluškivao komentare pred početak: smaranje, dosada, frula-seljana. Odlučio se za Kondorov let i ne samo da se publika pretvorila u uho slušajući ga, nego je na kraju dobio ovacije. Zato verujem da za frulu ima šanse“.
Iz tog razloga i prateći sopstvenu misiju, Dimitrije ima svoju malu školu frule, koja okuplja nekoliko talentovanih dečaka i devojčica, različitog uzrasta:
„Voleo bih da ih je više. Ipak je ovo jug Srbije, gde taj instrument nije tako popularan. Da smo u Šumadiji ili Negotinskoj krajini, priča bi bila drugačija. Ja sam se za frulu zainteresovao relativno kasno i uspeo sam da naučim i usavršim sviranje, pa verujem da će moji učenici imati mnogo više uspeha od mene. Većina njih se i takmičila u Vranjskoj Banji, a publika je mogla da ih vidi i čuje i na Leskovačkom letu. Uostalom, jesenas pripremam prvi solistički koncert i svi oni će nastupiti. Jedva čekam da Leskovčanima predstave svoj talenat i znanje“.
Dok se priprema za Prislonicu, Dimitrije planira i osmišljava i brojne nastupe do kraja jula. Kao član nekoliko kulturno-umetničkih društava, nastupiće na par muzičkih manifestacija u zemlji i inostranstvu, sve sa ciljem da što većem broju ljudi približi instrument koji dira dušu i razgaljuje srce.
S.Stojiljković