Prema pojedinim zapisima, Jajina se, kao Jajino, pominje još u 15. veku i jedino se pouzdano zna da je selo oduvek bilo okruženo barama. Neke su se očuvale i do danas, ali ne i ime, koje je, iz nepoznatih razloga, izmenjeno.
Iako su se o poreklu imena ispredale različite priče, a vezuju se za prikupljanje jaja od mnogobrojnih barskih ptica, ili drvetu jova-jaje, koje je raslo ne samo oko sela, već i u predelima sve do Vučja, malo je verovatno da je Jajina nazvana po njima. Ko još daje ime po sakupljanju jaja, a plodovi drveta jova, uopšte ne liče na jaje.
Prema Leksikonu o poreklu imena svih naselja, koji se čuva u Pedagoškoj školi u Nišu, piše da je u prvom periodu turske vlasti, selo bilo leno (posed, imanje) čuvenog generala Mehmeda II Jaja-paše, pa otuda Jajino.
S druge strane, nema pomena sela Jajino u srenjevekovnim pisanim dokumentima, što znači da je naseljeno ne pre 15. veka. Pred kraj turske vladavine, ovo selo je imalo je 3 gospodara. Jedan se zvao Asan, na koga upućuje trag u lokalitetu Asanovo, drugi Sulja. Ime trećeg gospodara se u narodu nije sačuvalo. Sva trojica su živeli u Leskovcu, a u D. Jajini su imali svoje čardake, o čemu svedoče lokaliteti „Čardašište“ i „Turski bunar“. Posle oslobođenja selo je plaćalo agrarni dug. Han je zabeležio da je Donje Jajino 1858. godine imalo deset kuća, a Milan Đ. Milićević da je posle oslobođenja brojilo 38 poreskih glava.
Vremenom je ime pretrpelo još jednu izmenu, jer se “i“ izgubilo, pa je ostala samo Jajna, Donja i Gornja.
S.Stojiljković