Prodaje se vila Teokarevića, ali ne ona u Vučju

Jedna od tri vile koje je u Paraćinu podigao Lazar Teokarević vlasnik nekadašnje tekstilne fabrike „Vučje“ je na prodaju. Druge dve su ruine i nisu ni za prodaju, piše Vreme.

Reč je o palati na četiri etaža, površine od 988 m2 sa placom od 1.388 m2. Zidana je po projektu arhitekte Aleksandra Đorđevića, iza kojeg su ostali objekti poput Belog dvora, Doma Aerokluba, Beogradske berze (danas – Etnografski muzej) i Doma trgovačke omladine.

Vila se prodaje za 566.500 eura. Razlog za ovakvu, relativno nisku cenu je činjenica da vlasnica živi u inostranstvu i ne namerava da se vraća u Srbiju.

Vila broj 1. Teokarevića, kako je zvanično nazvana kada je građena, smeštena je u neposrednoj blizini nekadašnje fabrike štofa koja je pripadala ovoj porodici čija se roba prodavala po celoj Evropi. Nakon Drugog svetskog rata bila je nacionalizovana kao i imovina ostalih ovdašnjih industrijalaca i veleposednika. Palata je, u ono vreme, posedovala lift, koji sada nije u funkciji, kao i bazen u dvorištu. Krov je pokriven kamenim elementima iz inostranstva. Dvorište je popločano „behaton“ pločama, uređeno je, ozelenjeno, redovno se održava.

Laza Teokarević, vlasnik fabrike tekstila u Vučju, sazidao je u Paraćinu tri vile. O njemu se zna da je bio gospodin školovan na engleskim koledžima, da je zbog njegove fabrike početkom 20. veka Vučje postalo urbano mesto, da su radnici njegove fabrike živeli od svog rada u njegovim stanovima bez plaćanja kirije, i da je gazda Laza pravio specijalne balove na koje je pozivao i svoje radnike.

View this post on Instagram

A post shared by Rešetka (@resetkaportal)

Nakon stečaja „Vučja“ 1997. godine, ova, vila broj 1 koja se sad prodaje, jedina je renovirana.

Druge dve su ruine. U trećoj je nekad bio vrtić u koji su išla deca svih štofarskih radnika. Pod od unikatnog parketa je izvađen, unikatni lusteri takođe, instalacije su povađene. Dvorište u kome je bilo igralište sa klackalicama i ljuljaškama, uništeno. U vili broj dva je bila prodajna služba fabrike, imala je dva nivoa.

Nakon stečaja „Vučja“, sve tri vile su korišćene za smeštaj izbeglica sa Kosova.

Pratite REШETKU na Facebook, Instagram, X (Twitter) i TikTok mreži. Budite uvek u toku!

Pretplati se
Obavesti o

Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi, kao i netoleranciju svake vrste neće biti objavljeni. Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao ni komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, odnosno nisu stavovi redakcije Rešetka portala.
Za više informacija pogledajte Pravila korišćenja.

6 Komentara
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Sta bi se napravilo od ovih objekata da su podignute u inostranstvu? Mi smo prokleti. Unistavamo sve sto vredi.

Buržujska kuća, ko buržujska kuća. Koju su strani arhitekti i graditelji napravili. Šta bi se napravilo u inostranstvu? Neko bi je sredio i živeo u njoj. Kako lupaju neki ljudi…

Isto što i kod nas, evo ti crkve na prodaju:
https://www.loopnet.com/search/churches/usa/for-sale/

Kao sto vidimo nekada su radnici ostavljali decu u vrticu koji je bio u krugu fabrike. Tako je nekad bilo dok je grado nacelnik bio tzv. Tatko na narod, inace ga Mesko cesto spominje. Danasnji gradonacelnik je ocuh na narod od vrtica ni v ali zsto kvadrati u privatnom vlasnistvu samo rastu

To je izum Sovjeta. Negde tridesetih godina prošlog veka, skoro svaka veća fabrika u SSSR-u je imala svoje vrtiće.

Žal za dobrim starim vremenima.