Dok se sakupljaju ovi potpisi po varoš za razrešenje šefa grada i dok razmišljam da li da turim moj pokretačima inicijative, vraćam film…
Na dva jajca na razne načine od Tomu Monu sam se navikao.
Al’ ako ostanem bez jajca, onda mi ne gine konjušnica kod CIP-e, jajca će zamene š(k)embići na razne načine, a će padnev i beli bubrezi.
Ranih osamdesetih su se konji vozili sa fiću i još su oblačili sivo odelo.
Pošto je hipodrom bio mali za razvoj konja oni su odkaskali za Beograd, u njih je puno uloženo, pa je nastala jedna velika ergela koja je sa velikim demokratskim promenama počela da se bavi kulinarskim specijalitetima čija su osnova š(k)embići… Razne čorbice, pohovani, na žaru, na roštilju, u sosu…
Mladi š(k)embići, ili kako ih neki zovu pioniri, najukusniji su bili u JUL-u, a svoj ukus zadržali su i u (s)DOS-u. Sad su u sosu jer za čorbu treba šest i po kila, a zamerilo se tek nepuna četiri kila.
Inače, kad se neko prejede š(k)embića onda se leči kod doktora. Takođe, ako vas ubacka pauk, isto idete kod doktora, ali ako doktora ujede pauk on se onda poziva na drugog doktora.
Rok trajanja š(k)embića je tu negde još oko godinu – dve. To su ipak iznutrice, dok je rok trajanja mes(k)a sigurno još pet godina. Mes(k)o je mes(k)o i to je specijalitet.
Kad budem menjao jelovnik i poželim da sa mes(k)a predjem na drugi meni, to će sigurno biti bečka šnicla nekih novih mladih kuvara a ne š(k)embići.
Do tada su dobra i dva jajca, može i sa malo slaninicu pa-šteta da se baci, ali nikako sa š(k)embići.
Bre, kakav nezahvalan čovek. Malo mu jajca od Tomu, pa oče još. Će ti donatiramo kobasicu, prošaranu sa mas’, kolokvijalno poznatu kao „kurtonka“- mi smo velikodušni ljudi. Koje vikao, kude je leb? Pa traži si od grabonačelnika- može biti da je i on velikodušan