Na praznik Makavej, posvećen sedmorici starozavetnih mučenika, u Miroševcu se narod okupljao kod Spomenika stradalima za slobodu u dva svetska i poslednjim ratnim sukobima. Bio je narodni sabor, prilika za druženje i sećanje na junačke pretke. Danas je spomen park zarastao u travu i zaparložen, a u njega niko ne zalazi
Ove godine, na Makavej, 14. avgusta, na mestu nekadašnjeg okupljališta, samo zvanične delegacije Subnor-a i potomaka ratnika. Prilaz do spomenika delimično očišćen. Iza njega, a i oko obližnjeg dečjeg igrališta, trava do kolena. Put do Veternice, koja protiče tik uz Spomen park više ne postoji.
“ Na ovaj dan je spomenik otvoren i uvek su se o toj lokaciji starali meštani. Predsednici mesne zajednice pokretali su i organizovali akcije čišćenja, ali prethodnog i aktuelnog to uopšte ne zanima, tako da je ovo mesto potpuno zapušteno i zaboravljeno. Ovde se, na Makavej, održavao sabor ili sam ja kao dete to tako nazivala. Okupljalo se na stotine, možda i hiljadu ljudi. Danas su svi, izgleda, zaboravili na spomen park“, kaže jedna ogorčena sugrađanka.
U neposrednoj blizini spomenika posvećenog palim borcima u Prvom i Drugom svetskom ratu, i manjeg na kome su imena junaka iz poslednjih ratnih sukoba, jedva se nazoie dečje igralište, do kojeg se, takođe, ne može doći:
“ Sramotno je da park izgleda ovako. Lako zaboravljamo kako se teško sticala sloboda. Kao da više nikoga ne interesuje da su ti ljudi dali svoje živote da bismo mi slobodno živeli. Preko puta spomenika je kuća revolucionara Žike Ilića Žutog, i on je samo jedan od junaka ovog kraja. Svi treba da se stidimo što se lako odrečimo hrabrih predaka“.
Naša sagovornica kaže da nemar prema Spomeniku palim borcima nije jedini primer nebrige prethodnih i aktuelnog Saveta mesne zajednice Miroševce:
“Ko je dozvolio da se poseče drvored topola uz korito Veternice, ali i stari hrast-zapis, koji je, pre par godina doživeo istu sudbinu“, pita se ona.
S. Stojiljković