Zna da postoje tehnike učenja, ali on ima svoj metod koji donosi rezultate. Slučajno poznanstvo sa Mladenom Milanovićem, inspirisalo je priču o pametnim, nadarenim i posvećenim mladim ljudima, a posebno o načinu učenja, pohranjivanja i korišćenja znanja koje poseduju
Dan nakon što ću, u dalekom Ksamilu, upoznati Mlađu, saznajem da je ovaj 34-orogodišnji momak iz Smederevske Palanke (to posebno naglašava), jedan od šampiona „Potere“ i kvizova „Stigni me, ako znaš“ i „Pobednik“.
Informaciju dobijam od tetke njegove devojke Kaje, koja je, kaže, bila najpametnija osoba koju poznaje, dok u njihove živote nije ušao Mladen. Povezala ih je ljubav prema kvizovima i slična interesovanja:
“ Zarazio sam se učešćem u pab kvizovima i tamo sam stekao prva iskustva sa pitanjima, potencijalnim odgovorima, snalaženjem, brzim razmišljanjem. To mi je, kasnije, puno pomoglo u pravim kvizovima, gde vas snimaju kamere i sve je realnije. Ne spremam se posebno za učešće, jer je učenje proces. Svakodnevno čitam, pretražujem internet, posebno se posvećujem temama u kojima se slabije snalazim. Recimo, u jednom kvizu sam dobio pitanje vezano za domaći film, na koje nisam znao odgovor. Zbog toga sam se kasnije ovoj oblasti baš posvetio. Trenutno je u toku Svetsko prvenstvo u atletici. Iščitam sve o rekorderima, novim i starim, trudim se da saznam što više o prethodnim velikim takmičenjima. Omiljene oblasti su mi književnost i sport, ali imam i slabih tačaka. Iako učimo celog života, trudim se da odmah što više saznam o stvarima koje su mi najmanje poznate“.
Dešavalo mu se, kaže Mladen, da na samom takmičenju ne može da se seti nekih stvari koje, inače, zna, pa je, iako informacije pamti bez posebnog reda, vremenom razvio svoju memorijsku tehniku: odmah ih povezuje sa onim što je naučio i zapamtio ranije:
“ Povezujem pojmove, ljude, godine i događaje. Na primer, u godini kada je umro Mocart, pojavilo se Jelen pivo, Tesla je rođen 1856. kada i Frojd, Ivo Andrić i Tito su vršnjaci. Kad je, recimo, godina osnova: čim je vidim, uparujem je sa svim informacijama koje su sa njom povezane, a meni poznate. Nešto kao padajući meni: kad pomislim na zadati pojam, otvara mi se više polja i u svakom opet novi pojam. Tako pamtim. Evo recimo, nedavno je bila dodela Emi nagrada. To je početni pojam, a onda se otvaraju serije, pobednici i kandidati, pa glumci, reditelji, aktuelnosti… i tako dalje. Ništa ne pamtim silom, nego sam uvek vođen idejom da bi mi se neka od tih informacija mogla pasti kao pitanje na kvizu.“

Uprkos iskustvu, svako novo takmičenje praćeno je pojačanim adrenalinom i velikom tremom, otkriva Mlađa:
“ Snimanje je nekad teže od samih kvizova. U „Poteri“ postoji granična traka do koje smete da idete, onda, ne znate šta ćete sa rukama, a treba se spremiti za pitanja. Ja se fokusiram na jednu tačku i tako se koncentrišem. Lično, više volim kvizove u kojima sve zavisi samo od mog znanja. Nisam protivnik ekipnog takmičenja, ali radije svoju sudbinu određujem sam. Čitava atmosfera, ekipa, voditelj, publika – sve, u mom slučaju, može biti važno. Uvek navodim primer Kristine Radenković, koja daje podsticaj i ohrabrenje svim takmičarima i ona mi je omiljeni voditelj. Ne navodim to kao razlog, ali u pojedinim takmičenjima nisam daleko dogurao i neki od navedenih razloga je sigurno kumovao padu koncentracije. Bilo je, naravno, i pitanja na koja jednostavno nisam znao odgovor.„
A tih se Mlađa jedino i seća kad se snimanje završi.
Nikada se više ne bi pojavio u kvizu „Najslabija karika“, jer, uprkos pokazanom znanju ili baš zbog toga, možete biti meta protivkandidata. Rado bi opet u „Poteru“, a želja mu je da se oproba u nekim svetskim formatima kojih u Srbiji nema, i u „Milioneru“.
“ Neki se kvizovi više ne emituju, a voleo bih da se pojavim, a za „Milioner“ sam se prijavljivao i me nisu zvali. Možda će zvučati kao floskula, ali nikada mi na pameti nije novac. Ti testovi znanja su za mene nešto mnogo više od nagrade. Zabava je ono što mi uvek prvo padne na pamet. Iako je u kvizovima sreća vrlo važan faktor, meni je svaki bio prilika za samopotvrđivanje i evidentiranje šupljina u znanju.„
Mlađa smatra nepravdom to što se mali broj žena pojavljuje na takmičenjima, ali u šali dodaje da je to verovatno zato što im neuspeh pada teže nego muškarcima.
S. Stojiljković















































































Tema je zanimljiva- a bila bi još zanimljivija kada bi napisali nešto o lokalnoj kviz sceni.