Neki nervozni dani, ovih dana. Da l’ je prolećna alergija? ‘Oće da se zapuši nos. Kad čulo njuha zariba, ne mož’ da se njuši. Ili nos curi. Dan i noć. Noć i dan. Sa strane može da deluje da neko plače. Dan i noć. Noć i dan. Može biti i da je alergija na pomeranje sata. Nespavanje danak uzima. Ili je alergija na cveće. Ne bilo koje cveće. Roze cveće.
Sad će zli jezici da povežu roze cveće sa roze suknjicom. Koja, nekima, nije interesantna. I nastaje zbrka oko alergena. Dešava se. Medicina nam je ograničena.
Neki će alergiju da povežu sa kulturom i povlačenjem. Pominje se neko povlačenje za Generalštab. To je zgrada. Kako neko može da ima alergiju na zgradu? Moderna medicina, izgleda. Možda je došla iz Kine. Svašta smo nešto prihvatili da budemo napredni. Fabrike. Izvođače radova.
Šta ako stvarno postoje alergije na roze suknjice i zgrade? Zli jezici će i suknjicu, roze boje, i povlačenje za zgradu, da povežu sa ženama. Svašta. Srbija je država u kojoj su žene zaštićene. Sve državne institucije bdiju. Dan i noć. Noć i dan. Zbog zaštite žena od nasilja. Ili zapušenog nosa. Proleće je, „cvetaju“ alergije.
Alergija na roze suknjicu. Alergija na zgradu. Ne, ne odnosi se na žene u Srbiji. To je vapaj zbog zapušenog nosa. Ili curenja nosa. Izgleda kao da je neko plakao. Možda je jedino rešenje vakcinacija protiv alergija. Muške populacije, koja voli napredne metode. U medicini. Al’ da budu iz Kine.












































































