U trenutku kada predsednik Srbije Aleksandar Vučić najavljuje održavanje vanrednih izbora u periodu od septembra do decembra, Srbija se u utorak, 14. jula, dodatno zadužila za 500 miliona evra kroz takozvani privatni plasman državnih obveznica.
Prema ocenama stručnjaka, reč je o najvećem privatnom plasmanu obveznica neke države centralne i istočne Evrope u više od deset godina, a ujedno i o prvom slučaju da se Srbija odlučila za ovakav način emisije državnih hartija od vrednosti.
Kupac ovih obveznica nije poznat javnosti.
Prema dostupnim podacima, emitovane obveznice dospevaju na naplatu u julu 2032. godine, dok je kuponska stopa određena na 4,75 odsto.
Berzanski analitičar i glavni broker društva Momentum Nenad Gujaničić ocenio je za portal N1 da je ovakvo zaduživanje prilično neuobičajeno.
„Verovatno je prvi put da se Srbija ovako zadužuje po ad-hoc principu, posebno imajući u vidu da je nedavno imala velike emisije evroobveznica“, rekao je Gujaničić.
On objašnjava da privatni plasman predstavlja direktno prikupljanje kapitala, odnosno emisiju koja se unapred prodaje poznatom kupcu.
„Ovakav način finansiranja koristi se kada se želi dobiti na vremenu, ali je najčešće skuplji jer se preskaču standardne procedure koje prate klasično prikupljanje kapitala na međunarodnom tržištu“, naveo je on.
Prema poslednjim preliminarnim podacima Uprave za javni dug, ukupan javni dug Srbije na dan 14. jula 2026. godine iznosi 4.850.813.863.181 dinar, odnosno oko 41,3 milijarde evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije.
Evropska komisija definiše privatni plasman kao model u kojem se obveznice prodaju unapred odabranim investitorima ili finansijskim institucijama, umesto putem javne ponude na tržištu. Takve emisije uglavnom su namenjene jednom ili manjem broju institucionalnih investitora.
Prema navodima Evropske komisije, ovaj model se najčešće koristi za manje emisije do 300 miliona evra, dok je Srbija sada kroz isti mehanizam prikupila čak 500 miliona evra, što dodatno izdvaja ovu transakciju od dosadašnje prakse u regionu.
U ranijem periodu Evropska komisija je privatne plasmane uglavnom koristila u okviru programa makrofinansijske pomoći državama korisnicama evropskih fondova.



































































