Kandidatura gradonačelnika Leskovca za oktobarsku medalju, najprestižnije priznanje grada Leskovca koje se dodeljuje na svečanosti Oktobarskih nagrada, izazvalo je do sada možda najeksplicitniju polemiku prilikom zasedanja lokalnog parlamenta.
Naime, Cvetanovića je čak 135 privrednika iz Leskovca predložilo za ovo priznanje zbog kontinuiranog doprinosa razvoju grada, a opozicija insistira i dalje na tome da je gradonačelnik tapravo kandidovao samog sebe.
“Većina građana Leskovca nije za to da Cvetanović dobije Oktobarsku nagradu, jer ovaj spisak je spisak najbogatijih ljudi u ovom gradu. Znate koliko ima bogatih ljudi u Leskovcu? Posto, dva tri? Devedeset sedam posto građana Leskovca je sirotinja! Ovi najbogatiji, jer im on omogućava da budu još bogatiji, daje takav predlog. A zašto mu oni daju to? Zatoš to je radnička klasa u Leskovcu za vreme njegovog mandata postala najveća sirotinja u ovoj zemlji Srbiji. Kada je došao na vlast, prosečna plata građana Leskovca je bila u sredini, a onda se Cvetanović upornim radom potrudio da budemo na začelju. Mi smo zakovani godinama na dnu sa prosečnim zaradama. Kome to odgovara? Odgovara ljudima koji su biznismeni i koji na taj način monogo više zarađuju. I to je samo deo onoga što on njima čini sa pozicije moći”, poručio je opozicioni odbornik i bivši narodni poslanik Nebojša Cakić.
Nekoliko opozicionara, popiut narodne poslanice Jelene Spirić i odbornika Dragana Stošića i Bojane Stefanović savetovali su gradonačelnika na večerašnjoj sednici da se odrekne nagrade.
“Dajte je nekom ko je zaista zaslužuje. Poput gimnazijalaca koje ste juče sramno odbili”, kazala je Jelena Spirić i tražila od gradonačelnika da se o tome javno izjasni za govornicom, što on nije učinio.
Međutim, iz redova vlasti skoro da nije bilo odbornika Srpske napredne stranke koji se nisu utrkivali da kažu gradonačelniku kako to ne sme nikako da čini. Sve to uz deklamovanje unapred napisanih literatnih radova u stilu malog dečaka koji pobeđuje na konkursu sa najlepšom pesmom u filmu “Tito i ja”.
“Čovek je iz Naroda. Leskovac mu je u srcu – dokazano. A bitno mu je i da Leskovac i njegovi žitelji žive bolje: dostojanstveno i u blagostanju. I ma koliko se trudili da omalovažite lik i delo Gorana Cvetanovića, kategorično tvrdim da je to apsolutno nemoguća misija. Da! Voli ptice. Da! Voli pse. Voli sve životinje! Da! Voli cveće i prirodu. A onaj ko voli floru, faunu i životinje dokazano voli i ljude. Da li je dobio mnogo nagrada i priznanja? Zaslužio je više!”, samo je deo “literarnog rada” koji je za skupštinskom govornicom pročitala SNS odbornica Snežana Tasić – Stojiljković.
Iz opozicije je ipak podvučeno da je sramota da Cvetanović bude odlikovan medaljom s obzirom da je reč “o dva puta osuđivanom čoveku sa jasnim nasilničkim manirima” i političaru osumnjičenom za mnoštvo kriminalnih radnji.
O kandidatima za Oktobarsku nagradu se raspravljalo satima u skupštinskoj sali, i na kraju su svi predlozi i usvojeni.
D.Marinković
Želim da predložim svoju dobru koleginicu Ninu za oktobarsku nagradu, jer je svojim radom i zalaganjem pokazala da ume da uskladi nespojivo radno mesto u biblioteci i stranačke aktivnosti. Dok drugi jedva stižu na pauzu za kafu, Nina je već završila tri mejla, dva sastanka i jedno stranačko zaduženje. Ona je jedina osoba koju poznajem koja u isto vreme može da vodi računa o rokovima, da opominje čitaoce na tišinu i da se priprema za ulogu buduće potpredsednice SNS-a. Kolege su joj podrška, jer znamo da je pred njom svetla politička karijera, ali i zato što ona nikad ne zaboravi da nas podseti na to ko je trenutno „na vlasti“. Zbog svega navedenog, smatram da Nina zaslužuje priznanje ne samo kao koleginica godine, već i kao primer kako se i biblioteka može pretvoriti u predizborni štab
Kažete 2012. su radnici živeli bolje? Vi to ozbiljno? A koji radnici kada ste od 2001 do 2012. pozarvarali, opljačkali i privatizovali sve fabrike s radnike najurili na ulicu. Zakatančili ste sve čega ste se dočepali i mislili samo na džep. Hajmo od ulaza u Leskovac:
Poljoprivreda,
Nevena,
Jugekspres
RuL
Mašinoteks,
Utenzilija,
Resort,
Drvni kombinat,
Srbijanka,
Zele Veljković
Leteks,
Kosta Stamenković
Toma Kostić
Umipek
Cvećar
Ulpin
Ciglana
I kao šlag na torti Zdravlje
Sahranili ste privredu Leskovca i nemate prava da lijete krokodilske suze. Od 2012. pa nadalje hiljade i holjade radnika je zapošljeno, sli to nije vaša zasluga već SNS-a i Meskova. Znate vi to dobro ali ste antiprotivni.
Bravo, bravo! Još jednom je Kresoja Bill pokazao svoje neprocenjive vrednosti i velike razlike u stilu pisanja. Ljudi, dobro bi bilo da usaglasite stilove pisanja, pa da vas naredne godine kandidujemo za nagradu. Trenutno nije bilo izvodljivo, jer za kandidata ne može osoba koja ima poremećaj višestruke ličnosti. Uozbiljite se, pa naredne godine nagradica.
Tako je ali ste zaboravili da od 2012 pa do danas Leskovcani su postali robovi ili bolje receno motaci kablova. Da li je taj cuveni gradonacelnik obnovio bar jednu fabriku koja bi se bavila proizvodnjom pa da se kaze da je radnik postovan i ne nosi pampers. Lako se je diciti kad strancu date 10 hiljada evra po radniku i kazete da vas je mesko zaposlio.
Gde su svi lekari da stanu iza gradonačelnika?
Gde su njegove kolege, doktori i profesori, da ga podrže svojim potpisom i predlože za Oktobarsku nagradu, jer ipak je on doktor nauka i deo njihove struke? Ako je zaista toliko značajan, zar ne bi baš oni trebalo prvi da se oglase i kažu: „To je naš kolega, naš stručnjak, naš ponos“? Umesto toga predlog stiže od privrednika. Zašto? Da li zato što mu struka nije spremna da da legitimitet, pa ga sada guraju oni koji od njegovog mandata imaju najviše koristi? Gde su kolege iz medicine, gde su instituti, fakulteti, časopisi u kojima je objavljivao radove? Gde su ti ljudi koji mogu da potvrde njegovu veličinu kao lekara i naučnika? Ako njih nema, onda je jasno da nagradu ne dobija zbog medicine, niti zbog nauke, nego zbog politike i interesa