Danas, nakon 32 godine rada i nakon 10 punih godina od kako sam nepravedno ostala bez posla ne mestu sudije Osnovnog suda, dobila sam rešenje za penziju.
Povezano:
„Dobar dan! Drago mi je što sa vama slavim rođendan,“ ironično sam rekla sramoti ljudskog roda, koja se zvanično zove Visoki savet sudstva.
To je bilo tačno pre 10 godina. Bagra koja je ukidala presude ako je u njima bilo izostavljeno da se donose u ime naroda, sada me razrešava sudijske funkcije, jer sam radila u ime tog istog naroda. Preko puta mene je sedeo ministar pravde bez pravosudnog ispita, sada prvi na spisku za dodelu Oktobarske nagrade, kao ministar kulture. Za 12 godina, ovo mu je četvrto ministrovanje u različitim resorima. Njegove reference je detaljno opisao list protiv mafije, te godine, kao i radnu biografiju disciplinske tužiteljke koja me je gonila.
Pitala sam prisutne „mumije“ da li je neko od njih radio materiju koju sam ja radila? Odmahnuli su glavama.
Da li su videli da sam po broju rešenih predmeta na drugom mestu u sudu? Gluvi, nemi, pokvareni, korumpirani, zli. Znala sam da ću na rodjendan ostati bez posla posle 30 godina poštenog rada i bila sam psihički spremna.
Ljudi kao ja tako prolaze u životu i ništa se slučajno ne dešava. Možda se ponovo rađam. Zakoni su tako „napravljeni“ da su sve žalbe razrešenog sudije, unapred osuđene na propast. Čak su i Strazbur „stavili pod svoje.“ Zahvaljujući zdravom razumu, podršci porodice i knjigama, sve je to ostalo iza mene.Iza mene je ostalo i obrazloženje odluke da se razrešavam „jer sam uznemirila stručnu javnost.“
U prošlost su ostali i lažni prijatelji, lažne kolege i lažni rođaci. Budućnosti sam namenila činjenicu da me se potomci neće stideti, da sam odbranila časnu sudijsku profesiju, kao i transkript razgovora sa pripadnicima „nezavisnog“ sudstva. Režimske zakone više ne pratim. Od sudske pravde više ništa ne očekujem, ali od Božije, da. U karmu verujem.
Ispod sinjela partije sakriva se i kuso i repato uz zdravo i normalno. Ipak, odgovornost je licna. Nema tutora koji zbog nemoralnog, koruptivnog naloga koji izdaje prisvaja i krivicu zbog posledica krive presude. Svako u zivotu nosi sopstveni teret znanja i neznanja, morala i nemoralnosti, postenja i korupcije, vernosti i izdaje, istine i lazi.
Prijatani dani u penziji, gospodjo sutkinja. Jer, dobar sudija je uvek dobar sudija. Jednom los sudija je samo poslusni sudija.
Hvala!
Поштована судкињо Смилјковић Марина, нека Вам је срећна пензија. Дуго, дуго година да је користите. Ви сте понос и дика лесковачког Правосуђа. Дочекаћемо, даће Драги Бог, да Овом Злу дође крај, и да сви, као и садашњи министар културе (Јел’ Сатана ово сачинио) одговарају пред неким новим Правосуђем Србије. Ово што је сад није НИШТА (Ал’ је ђаво,али су мађије, али нешто теже од обоје?) Све ОВЕ садашње замешће време! Будите сигурни у то. Знам да знате али само да себе опоменем, а Вас подсетим: Вера у људе је најопаснија вера. НИ ЈЕДНО ДОБРО ДЕЛО НЕ ПРОЛАЗИ НЕКАЖЊЕНО. Од мене једно велико хвала.“Ако ја заборавим Вашу доброту, нека Небо заборави мене“.
Још једанпут: Срећна Вам пензија.
Вјачеслав Нешић
Za šta hvala!? Što je radila posao, dok je radila, i primala platu?
A što nisi dala otkaz i otišla u advokate!?
Zato što su najslađe pare iz državne kase.
Zamisli da si ostala u sudu kakva bi to sreća bila za državu!? Pa, nikakva. Nego ajd’ malo da se eksponiram po medijima, delujem značajnija.
Zašto bi otišla u advokate i dala otkaz?
Strasno