Ne zna se kome je prvo palo na pamet da ostavi novac pored ogromne zemljane posude u parku ispred leskovačkog muzeja, ali su njegov primer sledili i drugi. Kao i razlog zbog kojeg je sve počelo, tajna je i da li pitos zaista „ispunjava želje“.
Rim ima Fontanu di Trevi, verovatno najčuveniju fontanu na svetu, poznatu i kao Fontana želja, u koju turisti ubacuju novčiće. Neki to čine zbog tradicije, a drugi veruju da će im se zamišljena želja zaista ostvariti.
Takvih običaja ima širom sveta, ali je leskovački slučaj, čini se, potpuno jedinstven.

Naime, novčiće smo zatekli u staklenoj vitrini pored ogromnog glinenog pitosa iz VI veka, koji su arheolozi pronašli na lokalitetu Sijarina.
Zbog uskih proreza na vratima vitrine, papirni i metalni novac nije bilo moguće tek tako ubaciti, već ga je trebalo doslovno ugurati. Ali, onima koji veruju da bi im pitos mogao ispuniti želju, ni to očigledno nije predstavljalo prepreku.
Kad je reč o Fontani di Trevi, turisti se pridržavaju nepisanih pravila: kaže se da će se onaj ko baci jedan novčić jednog dana vratiti u Rim. Dva novčića, prema verovanju, donose ljubav u Večnom gradu, dok tri simbolizuju brak ili razvod. Novac se redovno vadi iz fontane, a veliki deo ide dobrotvornoj organizaciji koja pomaže siromašnim porodicama.
Što se tiče pitosa, sve je još uvek misterija.
Arheolozi ga vide kao vredan eksponat, posetioci kao svedočanstvo prošlosti, a neko je u njemu očigledno prepoznao i leskovačku Fontanu ili preciznije ćup želja.
S. Stojiljković










































































