Koliko god puta ekipe „Komunalca“ očiste prostor na uglu Đermanovićeve i ulice Cara Uroša, toliko puta na istom mestu, odmah sutradan nikne deponija. Šta je sa obećanim kamerama i kaznama za odlaganje smeća na javnoj površini
Drugi dan Uskrsa. U suret mi dolazi dečak, ne stariji od 13-14 godina, koji otpad iz pretrpanih zidarskih kolica prosipa na već formiranu deponiju. Juče je nije bilo. Na moje pitanje zašto tu prosipa đubre, odgovara nerazumljivim mrmljanjem i ne obazirući se, okreće se i odlazi.
Prethodnog dana prostor je bio relativno čist.

Ovakva slika se, pišu i čitaoci Rešetke, ponavlja redovno. „Komunalac“ očisti površinu, ali kamion ni ne zamakne iza krivine, a nove količine smeća već se nađu na čistini.
Najave nadležnih da će, zbog konstantnog ponavljanja situcije u Đermanovićevoj, postaviti nadzorne kamere, pomoću kojih će identifikovati nesavesne građane, a potom protiv njih podneti prekršajne prijave, ostale su samo na rečima.
Da li se na ovaj način štite pojedinci ili grupe građana ili se politikom nezameranja ozbiljnom biračkom telu, odgovorni radije prihvataju uloge Sizifa, nego ozbiljnog rešavanja višedecenijskog problema sa kojim se svakodnevno suočavaju svi koji žive u ovoj i susednim ulicama?
To pitanje postavljaju građani, ali i Rešetka, i ne bi bilo prvi put da ostanemo bez odgovora.
S. Stojiljković















































































Nesposobnost je prefiks svake neuspešne aktivnosti svake vlasti.
Podvrce treba da se ogradi visokim zidom.