Mašinski inženjer Velimir Vuksanović je završio mašinstvo u Beogradu 1952-e godine. Studiranje je započeo na Sveučilištu u Zagrebu na odseku za Brodogradnju i usled progona za vreme Informbiroa se vratio u rodni Petrovac kod svojih roditelja. Nakon godinu dana je nastavio studiranje u Beogradu.
Taj, takav čovek je projektovao, nadzirao i pratio uvođenje grejanja u Opštu Bolnicu u Leskovcu potpuno besplatno.
U Bolnici je uvek bilo toplo.
Juče sam bila pacijent na delu za Urgentnu medicinu.
Ne postoji nikakvo grejanje i nema izgleda da će ga skoro biti. Direktor je bio službeno otsutan, ali je jasno da se ceo teret spustio na par lekara i nekoliko medicinskih sestara i tehničara.
Oni su predivni ljudi koji stalno, diskretno dolaze da provere naša stanja.
Hladno im je, ali ih to ne sprečava da svoj posao obavljaju kao da su realno plaćeni, u optimalnim uslovima, sa idealnim brojem pacijenata po osoblju.
Da li je bilo neophodno potpuno uništiti grejni sistem?
Da li će se uvek državna pljačka oslanjati na one male, odgovorne ljude?
Da li ćemo mi uvek i zauvek trpeti?
Ili možda, može i drugačije.














































































