Trideset dana je prošlo od nestanka Stojana Đorđevića, a očajna porodica, koja je uzduž i popreko prečešljala Leskovac i okolinu, ne zna šta da radi. Nada, koja se probudila posle dojava u prvih nekoliko dana, ubrzo se ugasila i više od tri nedelje nisu čuli o njemu nijednu reč.
Tog 18. marta, kada je nakon kupovine sa suprugom, Stojan ostao da odmori na klupi u Radničkoj ulici, niko nije mogao da pretpostavi da će to biti poslednji kontakt nekog člana porodice sa njim:
“ Svekrva je izašla da vidi zašto se zadržao ispred zgrade i videla kako odlazi ka Vlajkovoj ulici. Pomislila je da će se, kad prošeta, vratiti. Ali nije, niti tada, a ni do danas. Budući da se sama teško kreće, posle nekog vremena je pozvala sina i ispričala mu šta se dogodilo, ali ih ni onda nije uhvatila panika. Počela je potraga, kojoj se priključilo još nekoliko članova porodice, koja je bila bezuspešna. Tada smo nestanak prijavili policiji“, priča za Rešetku, Stojanova snaja.
Odmah su oglas o nestanku, sa molbom sugrađanima za pomoć, objavili na društvenim mrežama i sajtu organizacije koja se bavi nestalim licima, a grad oblepili plakatima sa njegovom slikom:
“ Dok je policija tragala po svojim metodama, mi smo, kao porodica, rodbina i prijatelji, pokrenuli svoju potragu. Prema jednoj dojavi, viđen je na putu ka Donjem Stopanju, pa smo tu lokaciju detaljno pretražili. Druga dojava odvela nas je na Hisar. Odmah smo se uputili tamo. Prema trećoj, viđen je na Masarikovom trgu. Ništa ni od tog traga. Preko puta Stare stočne pijace – ista priča. S obzirom na to da je nestao u Radničkom naselju, odnosno u Vlajkovoj, prečešljali smo taj deo grada, priobalje, sve ulice, prostor oko škole i zgrada. Moj suprug, iako rođeni Leskovčanin, kako nam je sam priznao, u neke ulice nikada do tada nije kročio. Jednom rečju, „prečešljali“ smo čitav grad, ali ništa„.
Nakon prve dve nedelje, dojave su prestale da stižu, a policijska potraga nije donela nikakav rezultat:
“ Ne možemo da shvatimo da neko može da nestane sa lica zemlje tek tako. Stojan nije bio dementan, tačnije redovno je uzimao terapiju, jer su se pojavili prvi znaci te bolesti. Ništa nije ukazivalo na to da će, ako je to uradio svesno, svojom voljom nestati. Nije bio depresivan, niti ljut na bilo koga. Više puta smo detaljno pretresali taj dan i nikako ne možemo da shvatimo šta se dogodilo. Prošlo je mesec dana i više ne znamo šta da radimo. Potpuno smo očajni, ali i dalje ne gubimo nadu, koliko god je ona trenutno mala“.
Porodica moli sve sugrađane koji imaju bilo kakvu informaciju o Stojanu Đorđeviću Conetu, a koga mnogo ljudi poznaje i kao nekadašnjeg finansijskog rukovodioca JP „Dom“, da svoja saznanja prijave Policijskoj upravi u Leskovcu ili porodici na telefone: 064/23-30-320 ili 060/30-42-061.
S. Stojiljković











































































