Okupili su se građani Leskovca na trgu, da opet, najpre 17-tominutnom tišinom, a potom protestnom šetnjom daju podršku studentima u borbi za pravdu.
Spontano okupljanje je počelo još pre 11 sati, ali je nepun sat kasnije gradski trg bio pun Leskovčana svih generacija, a mnogi od njih su na protest došli sa decom i kućnim ljubimcima.
Danas je odavanje pošte trajalo 17 minuta, 15 za žrtve iz Novog Sada i po minut za Andriju Ilića i žrtve požara u Barajevu.
Nakon komemoracije su pročitana imena nastradalih pri padu nadstrešnice i simbolično pušteno u nebo 15 belih balona, dok su se jedan plavi i jedan crveni vinuli uz pominjanje Andrijinog imena i poginulih penzionera u domu za stare.
Kolona je krenula sa trga, i nešto izmenjenom trasom, prošetala ulicama grada do Tehnološkog fakulteta.
Prvi put su u protestu učestvovali i bajkeri, koji su, glasnim turiranjem pozivali sugrađane da se pridruže i pruže podršku studentima.
Mnogi su to i uradili sa svojih terasa i prozora i opet smo videli i uslikali pojedince koji su plakali, sve u skladu sa parolom: “Ne plačem ja, samo mi je sloboda upala u oči“.
Ljudi su nasmejani, srdačno se pozdravljaju, a na naše pitanje kako se osećaju gotovo jednoglasno odgovaraju: Ponosni na njihovu smelost, odlučnost, pamet i upornost, zahvalni smo studentima koji su nas ohrabrili da podignemo glave.
S.Stojiljković
Idemo curice, idemo dečaci…
Dosta je bilo lopovluka i mraka
Mesko mora otići
Sa grupom svojih bedaka.