Na današnji 17. oktobar, Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, broj siromašnih u Srbiji neumoljivo raste. Građani se svakodnevno bore za preživljavanje, dok nadležne institucije ostaju gluve na njihove vapaje.
U zemlji u kojoj oko 800 hiljada ljudi živi u apsolutnom siromaštvu, a svaki peti prima novčanu socijalnu pomoć, socijalna i radna nesigurnost postaju uobičajena pojava, dok sudbina dece koja odrastaju u ovakvim uslovima posebno zabrinjava.
Udruženi sindikati Srbije „Sloga“ izražavaju ozbiljnu zabrinutost zbog ovog, alarmantnog stanja.
“Prema procenama agencija Ujedinjenih nacija, apsolutno siromaštvo u Srbiji beleži visoke stope. Međutim, verujemo da su ovi podaci potcenjeni, jer mnogi građani koji preživljavaju na minimalnim primanjima, zbog ličnog dostojanstva, ne priznaju svoje siromaštvo”, navode sindikalisti.
Cene hrane i osnovnih životnih namirnica vrtoglavo rastu u odnosu na primanja, a broj onih koji preskaču obroke ili jedu nekvalitetnu hranu zbog nemaštine sve je veći, upozoravaju.
“Siromaštvo nije samo ekonomsko pitanje – ono ima i kulturnu dimenziju. Rastuća funkcionalna nepismenost u obliku neinformisanosti o realnoj slici u kojoj živimo dodatno pogoršava već tmurnu sliku Srbije. Na Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, apelujemo na nadležne institucije da prestanu sa ignorisanjem ovog problema i da se posvete stvarnim, opipljivim i ozbiljnim merama koje će unaprediti kvalitet života svih naših građana. Srbiji je potrebna sveobuhvatna reforma i dugoročno rešenje za problem siromaštva, jer je svaki građanin, a naročito svako dete koje živi u oskudici, poraz za naše društvo”, ističu.
Ujedinjene nacije proglasile su 17. oktobar za Svetski dan borbe protiv siromaštva.
Cilj obeležavanja tog dana jeste širenje svesti o potrebi iskorenjivanja siromaštva u celom svetu, a naročito u zemljama u razvoju.
Svetski dan borbe protiv siromaštva obeležava se od 1987. godine, kada se na otkrivanju spomenika posvećenog borbi protiv siromaštva u Parizu okupilo oko 100.000 ljudi.















































































Siromastvo je uvek bilo. I za vreme Tita. Tehnika skretanja misli. Tito je imao Ckalju, glumca komicara, koji je zasmejavao narodne mase. I ljudi zaborave da su gladni.
Isto Vucic danas bez Ckalju, sve sam. Tehnika skretanja misli. Kosovo-Kurti, Rio Tinto-Litijum, Djilas-Solak. domaci izdajnici-strani placenici… zlatno doba, drugi smo ili treci u Evropi.
Sustina je svakodnevno recitovanje, niko pored njega nije siguran u sebe, penzioneri, dobro je moze i gore. On glumi pacenika !!! Po meni manekena !!! Oko njega zbiromudija sa kupljenim diplomama , ili bez diploma, kao Milica krojacica…
On nam kroji sudbinu uskoro ide Zakon, kazi Vucicu p….u, zaglavices corku.
Veceras Vucic rece da nikad nije bio veci pritisak da se skrene put Srbije. Koji je to put srbije.
Gradjani gladuju jer finansiraju plate partijskim ,,strucnjacima s kupljenim diplomama“. Placaju dugove Doma, Medicinske skole, preplacuju trgove, stadione, Milose Velike i male, ulicnu rasvetu a sada ce i burazerove solarne panele. Baca se za dugove Doma zdravlja i njihove blokade, za neuke politicare sto postavljaju jos gluplje da odlucuju, a oterase sve pametno, moralno sto ima savest da ne krade, vaspitanje da ne podvaljuje, razum da je nas boravak privremen i da svet pripada i ostalima. Opustesena drzava od sece drveca, zloupotrebe kamiona, sluzbenih sutomobila. I sve su to pare. Koje bahati otimaju iz dzepova gradjana. Mi nismo humano drustvo. Humane akcije jesu dokaz da sistemski ne resavamo socijalne probleme. Nego od slucaja do slucaja. Tako resavamo skolu, decu, porodicu, poljoprivredu, blato, dugove, zaostale zarade, tretman zaposlenih u privatnom sektoru.