Vreme kada je fotografija bila umetnost, a njome su se bavili majstori svog zanata. Način rada i pogled kroz objektiv su isti, a ipak uvek drugačiji.
A u korenu svega je ljubav i posvećenost. Negativi, pozitivi, polaroidi…
FOTOSERVIS – Mesto odakle je sve počelo nakon oslobodjenja i odakle su uglavnom svi gradski fotografi krenuli sa kasnijom pričom samostalne delatnosti.
Prva lokacija Fotoservisa koji je poslovao u sklopu Kooperative bila je ranih pedesetih godina prošlog veka neposredno desetak metara ispred današnjeg Yettela prema prodavnici Djak. Na uglu se nalazio Fotoservis, pa obućarska radnja, zatim kafana Lovac… Ovde je priča počela sa fotografima Batom (foto Bata) i Mirkom (foto Jadran) koji su bili i prvi direktori. Kasnije se u toj priči kratko našao i Miša (Bagdala). Od opreme čuveni studijski Durst sa mehom, Durst za izradu fotografija sa negativa, crveno i zeleno svetlo u komorama za razvijanje filmova i izradu fotografija, dozer, fotoaparati sa lajka filmom minolta, zorki 4k, pentaxson, ljubitelj, fleš lampe noal…
Nakon rušenja ove zgrade za izgradnju Bulevara oslobodjenja ranih šezdesetih Fotoservis se seli na uglu pored Robne kuće Beograd baš na mestu današnjeg Martini Vesta gde ostaje do 1972. godine kada je objekat porušen za izgradnju Robne kuće i seli se odmah preko puta Šop-Djokićeve kuće gde je završio svoju odiseju ranih devedesetih godina. Fotoservis nikada nije razvio tehnologiju izrade color fotografije već je svoje poslovanje podredio saradnji sa privatnim fotografijama. Počeli su sa Durstom i završili sa Durstom ali su iz ove firme izašli upravo najpoznatiji majstori fotografije Leskovca i to Bata, Mirko, Miša, Dane, Toza, Velja…
FOTO BATA – Bratislav Smiljković – doajen leskovačke fotografije, umetnik sa majstorskim pismom u vremenu kada se bez tog papira nije mogla dobiti dozvola za otvaranje fotografske delatnosti. Jedan od vodećih i najboljih majstora retuša (proces koji podrazumeva izmenu ili poboljšanje izgleda fotografije pomoću različitih alata i tehnika a u to vreme ručno četkicama i tušem). Na svoj put majstora fotografije krenuo je iz Fotoservisa gde je jedno vreme bio i direktor. U današnjoj tehničkoj školi Rade Metalac predsedavao je komisijom pred kojom su budući fotografi polagali ispit i dobijali majstorsko pismo. Krajem pedesetih godina prošlog veka tu negde na mestu pasaža izmedju Doma sindikata i Martini vesta postojao je objekat u kome je na ćošku bila kafanica Tri šešira, zatim fotografska radnja i na spratu prodavnica Mladi tehničar. Vlasnik fotografske radnje bio je izvesni gospodin Denčić koji se odselio na Hvar i od njega je fotograf Bata kupio kompletnu opremu za fotografiju i registrovao svoju fotografsku radnju. Stari studijski Durst sa mehom na kome je ekspoziciju i otvor blende odredjivao fotograf sačuvao je mnoge uspomene toga vremena. Fotografija se radila ručno, konkretno foto Bata je radio i fotografije na Durstu i čuvenom madjarskom papiru forte koristeći razvijač, fiksir, bebi puder talk i staklo na kome su slike lepljene dok se ne osuše i dobiju vrhunski sjaj. Početkom sedamdesetih ovaj deo grada zahvatila je ubanizacija, rušenje objekata, podizanje Robne kuće Beograd i foto Bata se iselio na novu lokaciju neposredno pored mosta i ispred današnjeg tržnog centra Most. Montažne barake u nizu: Ljilja frizerka, foto Bata, Milence rezač ključeva, butik Leing čiji je vlasnik kasnije otvorio Mimi hostel, prodavnica Svoboda i zlatar Paško. Foto Bata je na ovom mestu ostao sve do izgradnje tržnog centra Most i tu je počeo i svoju odiseju ranih osamdesetih sa color fotografijom na ortački kupljenom noritsu printeru sa Dragčetom vlasnikom foto Bojane i Perom vlasnikom foto Biljane sve do sredine osamdesetih kada je kupio vlastiti noritsu printer. Nakon rušenja ovih baraka za izgradnju tržnog centra Most foto Bata se iselio na današnju lokaciju odmah pored današnjeg spomenika Tome Zdravkovića. Ljubav prema fotografiji preneo je i na svoja dva sina Srdjana i Ninoslava koji su danas jedni od retkih majstora fotografije koji poseduju majstorska pisma i nastavljaju tradiciju fotografskog zanata koji je sa novim vremenom i tehnologijama napredovao do digitalne fotografije koja je u etar prošlosti odnela lajka filmove za koje smo svi znali i to orwo, conica, kodak, agfa, fuji, efke…
Da je fotografija strast, ljubav i posvećenost dokazuje i to da je i bratanica foto Bate nasledila i izučila zanat, položila i dobila majstorsko pismo i otvorila svoju fotografsku radnju FOTO GOCA, odmah na uglu pored radnji za pogrebne usluge svega pedesetak metara u smeru prema Bolnici od Doma armije.
FOTO BAGDALA – Miloš Miša Janković, svoju priču fotografije počeo je ranih šezdesetih upravo iz gore pomenutog Fotoservisa gde se zadržao nepunih godinu dana a zatim otišao za Bujanovac gde je otvorio privatnu fotografsku radnju. U Leskovac se vratio kasnih sedamdesetih godina i doneo tehnološku novinu – prvu color fotografiju izradjenu na agfa printeru. Svoju prvu foto radnju pod nazivom foto Bagdala otvorio je baš na mestu izmedju sadašnje Robne kuće Beograd i Unicredit banke. Bile su to barake u nizu: knjižara Duvan, foto Bagdala, prodavnica šešira Begej, poslastičara Opatija… Miša je doneo i novinu u vidu takozvanih multibliceva sa kišobranima koji su u studiju omogućavali besprekorno čistu fotografiju bez senki i crvenim mrljama na očima. Fotografska radnja je bila mala pa je služila samo kao studio za fotografisanje a fotografije je Miša radio na agfa printeru u svojoj kući u ulici Djuke Dinića. Kada su ovi montažni objekti uklonjeni zbog izgradnja tadašnjeg gradskog parka foto Bagdala se preselio u lokalu na Niškoj ulici u baraci gde je kasnije poslovao Muzik šop. Na ovoj lokaciji je Miša radio sve do kasnih osamdesetih a zatim otputovao i otvorio fotografsku radnju u Kruševcu. Nekoliko godina kasnije Miša foto Bagdala otvorio je u Leskovcu ponovo fotografsku radnju na uglu preko puta vojne ambulante pored današnje radnje Monty bike. Na ovoj lokaciji Miša foto Bagdala prepustio je posao svom sinu Dejanu koji je napravio pravi kam bek tako što je uveo izradu color fotografija na agfa printeru za 60 minuta. Na ovoj lokaciji su Miša i njegov sin Dejan i završili odiseju svoje fotografske delatnosti početkom dvehiljaditih godina.
Priča o fotografiji i fotografima našega grada je duga i burna pa ćemo je uskoro nastaviti i deo priče će biti: Foto Jadran, Foto kolor, Foto Lik, Foto Saša, Foto Dika, foto Biljana, Foto Bojana, Foto Sveta, Foto Prima, Foto Aca…..
Gde je fotografska radnja НИЧИЋ.?
Hvala starom Leskovčaninu Ratetu Nikoliću što je ovekovečio foto-radnju „Bata“, jer nam ta informacija puno znači, a i slabo se snalazimo po našem ogromnom Leskovcu
Ledens Mimi se zvao butik mala prepravke vlasnik je stomatolog nas čuveni Mini na bačka semenkara rođeni stric.Vise je poznatiji po svom poslu stomatolog nego hostela.
To sto je „neko“ držao fotografsku radnju ne znaci apsolutno ništa za ovaj grad. Preduzetnik kao i svaki drugi. Ovaj članak mi deluje kao plaćena reklama. Imao je i ima ovaj grad itekako dobrih umetnika a niste ih pomenuli.
Iako sam vezao dobrih 45 ovo stvarno nisam znao za Bagdalu. Koj mu je m.j trebalo da radi sve ovo što radi danas nakon uspešne „odiseje“ kako pišete o fotografiji.