Neki državni aparat bi nekim svojim ljudima omogućio lečenje. Oni bi imali pravo na lekara i bolnički tretman. Ne bi se za njih otvarali šatori na ulici.
Dobijali bi tri obroka i koristili čista kupatila i toalete.
Njihova nemogućnost rasuđivanja bi bila dovoljan razlog da im se omoguće pristojni uslovi života.
Ne bi bili zatvarani unutar žice i naterani da kliču vođi. Zakon jačeg se njih ne bi doticao.
Oni se ne bi dovozili u prestonicu iz „bog te pita odakle“.
Vođa bi ih voleo i nikada se ne bi ljutio na njih.
Čovek se razboli.
Može da mu se pomogne novcem koji je sistematično i planski izdvajan isključivo za to.
Skupa kolona šarenih, polupraznih autobusa bi bila smatrana precenjenom i čak besmislenom.
U nekom uređenom pravnom sistemu nijedna generacija ne bi prolazila kroz ovo.
Sistematso ispiranje mozga je i bio cilj da se naprave ovakvi ljudi.Vojska koja se lako konrolise i koristi za manipulaciju po potrebi.Rezim ih prezire i njih se stidi ali ih se ne odrice nikako.To im je siguran glasacki aparat.Cista bela masa bez malih sivih celijica.