Kupovina soka ili piva uskoro bi mogla da podrazumeva i mali dodatni trošak – kauciju od 10 do 15 dinara po ambalaži, ali će novac biti vraćen kupcu kada praznu bocu ili limenku vrati u prodavnicu.
Reč je o depozitno-refundnom sistemu, čije uvođenje Ministarstvo zaštite životne sredine najavljuje za 2027. godinu. Cilj je da se poveća količina ambalaže koja se vraća i reciklira, posebno PET boca i limenki, prenosi portal Biznis.rs.
Princip je jednostavan. Prilikom kupovine pića potrošač plaća depozit – na primer, 10 dinara za manju i 15 dinara za veću ambalažu. Kada praznu ambalažu vrati na predviđeno mesto, dobija ceo iznos nazad.
Povrat bi se obavljao u prodavnicama, putem automata za prihvat ambalaže ili ručno, u zavisnosti od veličine trgovinskog objekta.
„Trgovci imaju jednu od ključnih uloga, jer upravo kod njih građani vraćaju ambalažu i ostvaruju povraćaj depozita“, objasnila je za Biznis.rs Jelena Petljanski, predsednica Alijanse za cirkularna pakovanja.
Prema njenim rečima, sistem bi najvećim delom finansirali proizvođači, dok bi posebna neprofitna depozitna organizacija upravljala celim procesom – od logistike i finansijskih tokova do praćenja ambalaže.
Zašto se uvodi kaucija?
Srbija trenutno nema jedinstven depozitni sistem za ambalažu. Postoje pojedinačni sistemi kaucije za deo povratne staklene ambalaže, ali oni ne obuhvataju PET boce i limenke.
Istovremeno, stopa reciklaže komunalnog otpada u Srbiji iznosi oko 15,5 odsto, dok je evropski prosek višestruko veći. Problem predstavljaju i nedovoljno razvijena infrastruktura i činjenica da značajan deo otpada završava van organizovanog sistema.
Upravo zato se od depozitnog sistema očekuje da poveća količinu ambalaže koja se vraća u kontrolisani tok. Iskustva evropskih zemalja pokazuju da sistemi ovog tipa mogu da dostignu stope prikupljanja ambalaže veće od 90 odsto.
Planirano je da se sistem uvodi fazno, najpre za PET ambalažu i limenke, a potom i za druge vrste ambalaže.
Ministarstvo je najavilo početak primene tokom 2027. godine, ali zakonske izmene koje bi omogućile njegovo uvođenje još nisu usvojene.
Za građane bi promena bila jednostavna: flašu ili limenku ne bi više bacali nakon upotrebe, već bi je vratili u prodavnicu i dobili nazad novac koji su prilikom kupovine ostavili kao depozit.
Istovremeno, za proizvođače i trgovce uvođenje sistema značilo bi nove obaveze i organizaciju prikupljanja ambalaže, dok bi država imala ulogu regulatora i nadzora.
Ako bude uveden prema najavljenom modelu, depozitni sistem bi tako mogao da promeni i svakodnevnu naviku potrošača – prazna ambalaža više ne bi bila samo otpad, već i ambalaža za koju se vraća novac.
S. Stojiljković
































































