Deficit konobara u Leskovcu: Otišli da rade u Hrvatsku, Crnu Goru, pa čak i Albaniju – Zidara „ni za lek“
Čak i u najpoznatijim gradskim kafićima i restoranima u Leskovcu ovih dana možete primetiti nova lica koja vas uslužuju, a dobro poznatih konobara više nema jer je većina otišla „trbuhom za kruhom“ na sezonski rad mahom u Crnu Goru i Hrvatsku, a pojedini čak i na albanskom primorju.
Pojedini restorani u gradu su morali da modifikuju i meni jer se veliki broj kuvara takođe odlučio da zaradi nešto više novca ovog leta.
„Tačno je da smo uredili meni. Naš kuvar je otišao u Albaniju. Dobio je ponudu koja se ne odbija i troduplo veću dnevnicu nego što je dobijao kod nas i mi to razumemo. Ipak, čekamo ga raširenih ruku najesen jer smo svesni njegovog znanja i talenta i nećemo dozvoliti da ga izgubimo. Naravno, dali smo mu neplaćeno odsustvo. Restoran je i dalje u dobrim rukama“, priča za Rešetku jedan ugledni leskovački ugostitelj, a za svoju iskrenost je imao samo jedan zahtev – da ne otkrivamo njegovo ime niti naziv restorana.
Problem, kaže, imaju skoro svi ugostitelji u gradu na Veternici tokom letnje sezone.
„Njihova zarada na mesečnom nivou na moru, u zavisnosti od kvalifikacije, kreće se od 800 do 1.500 evra, pa čak i više. Kuvari uvek najbolje prolaze, ali i barmeni. Leskovački roštiljdžija na hrvatskom primorju može u sezoni da zaradi i do 5.000 evra. Znate da je to kod nas samo misaona imenica. Razumemo ljude koji žele da naplate svoje umeće i ne sputavamo svoje radnike u tome“, iskren je ovaj ugostitelj.
PRAVI MAJSTOR – IGLA U PLASTU SENA
U Leskovcu je trenutno i veliki problem sa manjkom sezonskih radnika i građevinara.
„Građevinci, zidari, keramičari, električari, tesari… Pravog majstora u ovoj struci u Leskovcu nema ni za lek, to vam garantujem. I ja sam otišao. Trenutno uređujem unutrašnjost nekoliko zgrada na jugu Francuske. I moram da vam kažem da ovakvu lovu nikada ne bih zaradio u Srbiji. Povukao sam i nekoliko svojih prijatelja. Udružili smo se, angažovani smo kao podizvođači… Dolazim kući barem jednom u dva meseca, ali barem znam da moje dete neće biti gladno. Ništa moj posao nije drugačiji od posla kamiondžije. Možda je čak i lakši, a zarada veća“, komentariše Miloš Stojanović iz Leskovca sa kojim je naš novinar razgovarao baš pred njegov nedavni povratak na posao.
Da deficit radnika na jugu Srbije postaje veliki problem tvrde i preduzimači, ali i firme koje zidaju novogradnju po Leskovcu, dok su pomenuta zanimanja bila najtraženija na poslednjem sajmu za zapošljavanje u gradu na Veternici.
Pratite REШETKU na Facebook, Instagram, X (Twitter) i TikTok mreži. Budite uvek u toku!
ja sam za to da svako uradi sto misli da je za njega najbolje,pa jok ce im rade konobari dostavljci za minimalac,pa kazu drzava kriva nije drzava nego ljudi u drzavi
Tražite novo mesto za život ili živite tako ako ne znate za bolje a bolje i ne zaslužujete. Ljudi se prodali za sitniš jer su i sami ništavni.Pljujete Albance Hrvate Nemce Austrijance Turce a kada su pare u pitanju trčite i neoitate ništa.Nerod bez morala i obraza.
“Dolazim kući barem jednom u dva meseca “, komentariše Miloš Stojanović iz Leskovca… Buraz, nema nigde života ko u Srbiji, za one koji umeju da koriste mozak i preziru da im u Le gluplji od njega budu šefovi i da budu roobovi Nemačkih gazda koji su uglavnom „velikonemci“ (ne dao ti gospod bog da saznaš šta ti takav misli). U Srbiji može da se živi sasvim pristojno i bez stalnog posla, XXI vek je, neka zanimanja odumiru, dok su se nova formirala. I nema tih 300-400, pa i 1000 evra zarade više nego u Srbiji, koji bi me naterali da se odvojim od porodice. Mislim, svi smo drugačiji, različito razmišljamo, ali mišljenja sam da je Srbija definitivno oduvek bila najbolja država za život.