To je jedno od najvećih državnih priznanja pojedincu, koji je svojim dugogodišnjim delovanjem ostavio trag u nekoj oblasti i njime je, kaže Trajković, zaokružen njegov 40-desetogodišnji rad u kulturi. On je i jedini Leskovčanin i jedan od malobrojnih sa juga Srbije sa nacionalnom penzijom za doprinos negovanju ove grane društvenog života
Ovo priznanje u Leskovac stiže u godini kada će naš grad biti prestonica nacionalne kulture, a Trajković, koji ne krije ponos i zadovoljstvo, ističe da je ono rezultat višedecenijskog timskog rada i podrške ustanovama u kojima je radio:
“ To je potvrda meni i ljudima sa kojima sam godinama radio i sarađivao da naše delovanje ima smisla, da smo ostavili nekakav trag, da smo od zaborava sačuvali nešto od onoga što se zove lokalnom, a samim tim i nacionalnom kulturom. Naravno da mi je drago, a u poslednje vreme sam se često šalio na svoj račun. Trebalo je ranije da odem u penziju, jer su najveća priznanja: Za životno delo od Muzejskog društva Srbije, Srebrna medalja Ministarstva kulture za doprinos razvoju ove oblasti i poslednje, u vidu nacionalne penzije, koju je ove godine dobio 21 pojedinac, stigla kad sam izašao iz aktivne službe“.
Čime su Muzejsko društvo i IKOM rukovodili kada su Trajkovića predložili za nacionalnu penziju:
“ Brojne kriterijume je trebalo ispuniti da bi se prošao prvi krug, odnosno da bi predlog uopšte razmatrala Komisija Ministarstva kulture. Konkretno, neophodno je da je pojedinac, između ostalog, nosilac najvećeg stručnog znanja, da je autor ili koautor stalne postavke zaštite kulturnih dobara, da je autor ili koautor tematskih izložbi, posebno onih koje su gostovale van Srbije, da je dobitnik nagrada i priznanja u određenoj oblasti, da je ostvario aktivnost u profesionalnim udruženjima i mnoge druge. Sve se to pažljivo proverava i tek nakon toga se stiče uslov za prolaz predloga u drugi krug, a tamo se od troje predloženih kandidata bira najmanje jedan. Ove godine, odabrana su dva: kolega Radivoje Bojović iz Čačka i ja“.

Iza Veroljuba Trajkovića, pored svih drugih aktivnosti, konkretno stoji i više od dvadesetak knjiga, što samostalnih, što onih u kojima se pojavljuje kao koautor. Najveći broj njih tematski je posvećen periodu između i tokom dva svetska rata:
“ Prva je posvećena savezničkom bombardovanju Leskovca 1944. godine, a tu su zatim zbirke o borbama u leskovačkom kraju tokom Drugog svetskog rata, knjige posvećene jubilejima pojedinih organizacija i škola, spomen-obeležjima, zlatnom dobu Leskovca, obeležavanju pola veka Jašunjskih manastira i mnoge druge. U nekima su po prvi put zabeležena istoriografska svedočanstva o ljudima i događajima kroz istoriju našeg grada i okoline. I ta aktivnost je bila jedan od kriterijuma postavljenih prilikom izbora za dobitnika nacionalne penzije„.
Nedavno je završio još jednu značajnu knjigu, koja će, najavljuje, svetlost dana ugledati uskoro:
“ Sprema je za štampu. Radi se o knjizi „Kulturna riznica Leskovca“, koja objedinjuje kulturnu materijalnu baštinu našeg grada. Sastoji se od nekoliko celina: arheološka nalazišta, crkve i manastiri, objekti javne namene i privatne zgrade, proglašene za kulturno dobro. Sve pomenuto je pod zaštitom države, a u knjizi se nalaze retke činjenice, istorija i fotografije. Leskovac ovakvu knjigu nije imao do sada i verujem da će biti od koristi generacijama koje dolaze„.
S.Stojiljković












































































Onda bi čika Sava Dimitrijević trebao tri penzije da dobije
Zna se ko deli nacionalne penziji u Srbiji i dele se podobnom a Sava nije od tih
Postoji propis na ciji predlog se odlucuje. I ko po tom istom propusu odlucuje. Ako je zasluzan za Leskovac ne mogu ga predloziti Marsovci. Ako je iz Leskovca predlog, zasto se skrivalo of javnosti, je li Resetka to znala ranije? Bez SNS podrske nema odluke o tome. Ko je iz SNS dao predlog? Tada cemo doci i do razloga zasto? Trgovina je uvek pozadina. Neko je imao interes da Veroljub cuti o necemu. Ovo mu je zahvalnost. Komisije se sastoje od zakodje zahvalnih clanova ciji su srodnici, prijatelji kosutorovali, delili novac gradjana utrosen kroz projekte.
Veroljub je pismen, Gojkov kadar, neupitno nemoralan politicar. Stara skola sistematike ali SVE NA RACUN GRADJANA, SVE AKTIVNOSTI IZ BUDZETA FINANSIRANE, SVE SREDSTVIMA NA TETET GRADJANA SPROVEDENO, JAVNIM RESURSIMA PROSTORIJA, TEHNIKE, LOGISTIKE, LJUDI, PREVOZA, OTVARANJA VRATA PO BEOGRADU PO MINISTARSTBIMA, PA KAKO TO PRIZNANJE NA IME I PREZIME, KOMUNJARSKI TIPICNO. I penzija ide 1 coveku za sveopste priznanje?
Nemam reci
Predlozila ga ,,koleginica iz Subotice“? Pa ko je ona? Jel mogao iz muzej kolega da ga predlozi, pa nije. Sta vise oVeroljubu zna neka zena iz Subotice od nasih u Leskovcu? Da li i vama smrdi ovaj skrivani proces kroz koji je eroljub prolazio, kako sam kaze dugo, mukotrpno, detaljno A DA NIKO NISTA NIJE ZNAO O TOME U LESKOVCU??? Znali su u Subotici i u Beogradu. Pa u normalnoj zemlji bi to odmah osporili. Saznali bi ko je preflagavica, u kakvoj su vezi i koji je mitiv predloga? U Leskovcu su konkretno mnogi pisci uzrasli plodonosno. Ko je taj sto druge ponizava, tvrdi da manje vrede? Lebanski Caricin grad vazniji od Leskovca i .leskovack8h pisaca. Cudno, bas cudno. Cim je krisom.