Iako Porodični zakon uređuje pitanja izdržavanja deteta prilikom razvoda, mnogi roditelji koji se upuštaju u ovaj proces ne znaju na koji način se utvrđuje i od čega zavisi iznos alimentacije. Bivši supružnici uglavnom nisu upoznati sa tim koje obaveze sa sobom povlači sporazumni razvod, a koje kada je reč o tužbi, pa neretko izdržavanje deteta bude sporna tačka prilikom čitavog procesa.
“Alimentacija za dete u Srbiji suštinski predstavlja obavezu izdržavanja maloletnog deteta do punoletstva, a punoletnog deteta do završetka redovnog školovanja, odnosno najkasnije do navršene 26. godine. Zakon omogućava prestanak obaveze izdržavanja punoletnog deteta ako bi to predstavljalo očiglednu nepravdu za roditelja, a obaveza izdržavanja se može produžiti i posle isteka navedenih uslova ako je dete nesposobno za rad”, navodi za Biznis.rs advokat Tijana Vladisavljević iz advokatske kancelarija Vladisavljević.
U Srbiji se nakon razvoda braka dete najčešće poverava jednom roditelju na samostalno vršenje roditeljskog prava. U praksi ove advokatske kancelarije u više od 90 odsto slučajeva to je majka. Sa druge strane, kako napominje, drugi roditelj se sudski obavezuje da svoj doprinos izdržavanju deteta vrši kroz redovno plaćanje alimentacije.
Prosečan iznos alimentacije od 15.000 do 25.000 dinara
Osnovni zakonski princip koji se koristi pri utvrđivanju visine alimentacije za dete je da visinu izdržavanja treba odrediti tako da omogući najmanje jednak nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj dužnik izdržavanja.
Po zahtevu tražioca alimentacije može da se odredi da iznos bude u fiksnoj sumi ili u procentualnom iznosu od redovnih mesečnih novčanih primanja roditelja davaoca alimentacije.
“Kada se visina izdržavanja određuje u procentu od redovnih mesečnih novčanih primanja roditelja davaoca, po pravilu visina alimentacije ne može biti manja od 15 odsto niti veća od 50 odsto primanja, umanjenih za poreze i doprinose za obavezno socijalno osiguranje. Pošto su u današnje vreme prihodi vrlo promenljiva kategorija, jer roditelji često rade honorarno i part-tajm poslove, utvrđivanje redovnih primanja predstavlja teškoću za obe strane. U praksi naše advokatske kancelarije uočili smo da se iznosi alimentacije najčešće određuju u fiksnim mesečnim iznosima, koji su u prošloj godini prosečno iznosili od 15.000 do 25.000 dinara za jedno dete”, ukazuje sagovornica portala.
Kada se radi o utvrđivanju iznosa alimentacije za dete, prilikom razvoda braka postoje dva osnovna načina određivanja njene visine. Prvi je sporazumni – kada se roditelji sporazumeju o iznosu izdržavanja, što sud mora da odobri. Drugi način je da sud samostalno odluči o iznosu alimentacije, uzimajući u obzir sve okolnosti, što je obično slučaj kod razvoda braka po tužbi. U advokatskoj kancelariji Vladisavljević napominju da iako sud u većini slučajeva prihvati sporazum roditelja o iznosu alimentacije, on ne mora da odobri taj sporazum ako smatra da ne zadovoljava bar minimalne, osnovne potrebe deteta u datoj situaciji.
Kriterijumi koje sud koristi prilikom utvrđivanja iznosa alimentacije za dete su – opravdane potrebe deteta sa jedne strane, uzimajući u obzir i sopstvene prihode deteta ako ih ima, a sa druge strane, mogućnosti i potrebe roditelja kada se ocenjuju prihodi i imovinsko stanje oba roditelja.
“U praksi će sud na ročištu pitati roditelja staraoca maloletnog deteta o troškovima koje ima za dete, a koji se tiču – stanovanja i režijskih troškova, troškova za ishranu, odevanje, obrazovanje, hobije i vannastavne aktivnosti. Takođe, sud će utvrđivati da li dete ima neke posebne potrebe i izdatke, kao i kakvo su imovinsko stanje i prihodi roditelja staraoca. Sa druge strane, sud će utvrđivati na strani roditelja davaoca izdržavanja visinu njegove zarade i drugih prihoda, imovinu, zdravstveno stanje i sposobnost za rad, mogućnosti za zaposlenje i obaveze izdržavanja drugih lica, da li ima decu sa drugim supružnikom. Sve su to okolnosti koje sud u konačnom mora ceniti”, objašnjava Vladisavljević.
Kolika iznosi alimentacija za dvoje i više dece
Prilikom utvrđivanja ukupnog iznosa potrebih sredstava za alimentaciju, sud će proveravati i opravdanost tih troškova. Na primer, sud najverovatnije neće prihvatiti kao opravdanu potrebu – ako dete ima izdatke za pohađanje šest različitih hobija koji su vrlo skupi, a za koje roditelj staralac u tužbi za alimentaciju zahteva mesečnu naknadu od drugog roditelja. Sud će oceniti opravdanost potreba prema njihovoj vrsti, imajući u vidu starost deteta, kao i sredinu u kojoj dete živi i u kojoj ostvaruje socijalne kontakte primerene svom uzrastu.
Ako bivši supružnici imaju više od jednog deteta, sud će, ako ne dođe do sporazuma roditelja, posebno utvrđivati potrebe i izdatke za svako dete.
“Na primer, bivši supružnici imaju dvoje maloletne dece, školskog uzrasta, a deca su poverena majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, dok roditelj dužnik alimentacije ima redovna primanja od 65.000 dinara. U praksi naših advokata tokom prethodne godine uočili smo da je najveća verovatnoća da će ga sud obavezati da plaća oko 15.000-16.000 dinara za svako dete. Kao što smo na početku rekli, sud vodi računa da iznos koji odredi (kada nema sporazuma) detetu obezbedi najmanje podjednak kvalitet života koji ima i roditelj davalac. U slučajevima gde su roditelji imućniji, i gde primera radi dete ide u privatnu, osnovnu ili srednju školu, iznosi alimentacije se određuju u znatno većim iznosima”, ističe naša sagovornica.
Alimentacija se po pravilu, određuje u novcu, ali je po zakonu dozvoljeno i da se sporazumno odredi i na drugi način. Iako retkost u praksi, roditelj svoju obavezu može izmiriti i jednokratno – davanjem nekretnine ili jednokratnog iznosa novca.
Kako se određuje minimalan i maksimalan iznos alimentacije?
Jedno od čestih pitanja koje ova advokatska kancelarija dobija je koliko iznosi minimalni iznos alimentacije. Kako objašnjavaju za naš portal, roditelji često od advokata traže da od suda izdejstvuju niži iznos alimentacije, kako bi im ostao i neki deo novca od plate kojim bi detetu kupovali poklone i tako zadobili njegovu naklonost, s obzirom na to da ne žive sa njim. Povremeni pokoni se ne uračunavaju u iznos alimentacije.
“Porodični zakon ne određuje konkretno koliko najmanje mora iznositi alimentacija, ali propisuje da sud prilikom određivanja njenog iznosa mora voditi računa o tome koliko trenutno iznosi naknada za hranjenike (to jest za lica na porodičnom smeštaju) čiji iznos periodično utvrđuje ministarstvo nadležno za porodičnu zaštitu, u skladu sa zakonom. Za mesec novembar 2021. godine ta naknada je iznosila 34.724,00 dinara. Pošto su oba roditelja dužnici izdržavanja svog deteta, minimalna alimentacija bi iznosila polovinu ovog iznosa, za navedeni mesec. Međutim ovo pravilo u praksi često trpi izuzetke”, objašnjava advokat Tijana Vladisavljević.
Što se tiče maksimalnih iznosa alimentacije koje sud može da dosudi oni nisu određeni. Izuzetak je kada se iznos alimentacije za dete određuje procentualno od primanja roditelja, alimentacija za jedno dete može iznositi do 50 odsto njegovih redovnih primanja. Kada se iznos alimentacije određuje sporazumom, tu ne postoji gornja granica.
I nezaposleni roditelji moraju da plaćaju alimentaciju
Kada je roditelj dužnik plaćanja alimentacije nezaposlen, logično je da će imati više problema da pronađe sredstva za izdržavanje svog deteta. Međutim, bez obzira na nezaposlenost, njegova obaveza i dalje postoji.
U slučajevima kada je roditelj nezaposlen sudovi obično dosuđuju niže iznose alimentacije, ali i tada je sud dužan da vodi računa da to bude adekvatan iznos. Ako je roditelj zdrav i radno sposoban, nema razloga da to bude bilo kakav izgovor za neplaćanje alimentacije.
“Mada retki, postoje i slučajevi gde je roditelj obavezan na plaćanje 5.000 dinara mesečno. Tu se najčešće radi o roditelju sa zdravstvenim problemima ili licima koja imaju neredovna, mala primanja ili su nezaposlena, ili su to lica sa smanjenom radnom sposobnošću. Kada roditelj nije sposoban za rad i objektivno nema mogućnost za zaposlenje, tada obaveza plaćanja alimentacije može preći na druge srodnike – najčešće babe i dede, a u skladu sa njihovim mogućnostima”, navodi naša sagovornica.
Bivši supružnici često prikrivaju stvarne prihode
Nije neuobičajeno da neki roditelji prikrivaju svoje stvarne prihode i da oni zapravo nisu onoliki koliki su prikazani na papiru. Advokati i sudije to dobro znaju, ali nekada postoji probem da se dokaže pravo stanje.
“U tim slučajevima advokati pred sudom traže izvođenje različitih dokaznih radnji kako bi se utvrdilo pravo stanje – pa se tako mogu tražiti izvodi iz raznih evidencija, mogu se izvoditi svedoci pred sud, kao i veštaci ekonomske struke. Sud svakako nije obavezan onim što piše na potvrdi o prihodima roditelja, kada odlučuje o iznosu alimentacije”, ističe ona.
Kada roditelj dužnik prima redovnu zaradu preko računa banke, tu su manje mogućnosti za manipulaciju, iako on može prikazati da su mu se povećali lični troškovi, zdravstveni troškovi, potrebe drugih izdržavanih lica, što može da utiče na smanjivanje iznosa alimentacije. Takođe, postoje slučajevi da roditelj nekad ne prijavi platu koju prima u inostranstvu, kako bi na taj način izbegao ili smanjio svoju obavezu.
“Sa druge strane, mogućnosti za manipulaciju stvarnim prihodima su mnogo veće za lica koja su vlasnici privrednih društava, s obzirom na to da tu postoji veliki broj mehanizama za prikazivanje stvarne dobiti, lažno uvećavanje troškova poslovanja kompanije i slično. Iako sud ima široka ovlašćenja u pogledu istraživanja stvarnog imoviskog stanja i stvarnih prihoda, u takvim situacijama je najbolje angažovati advokata, koji ima iskustva u tim pitanjima”, ukazuju u advokatskoj kancelariji Vladisavljević.
Za neplaćanje predviđene novčane i zatvorske kazne
Izdržavanje deteta je zakonska obaveza, a država zakonskim rešenjima nastoji da snažno zaštiti položaj dece, posebno maloletne.
“Kada roditelj prestane da redovno plaća sudskom presudom određeni iznos alimentacije, on može od strane suda na to da bude prinuđen. Sudska presuda kojom je određen iznos alimentacije je izvršna isprava. Na osnovu nje, neplaćeni iznosi alimentacije mogu se u izvršnom postupku prinudno naplatiti. Prinudna naplata se obavlja zaplenom dela zarade roditelja, sredstava na računu u banci, zaplenom pokretne imovine – automobila, motora, radnih mašina, pokućstva ili zaplenom nepokretnosti, koje će kasnije biti prodate na licitaciji”, navodi sagovornica pomenutog portala.
Neredovno plaćanje mesečnih iznosa alimentacije ne samo da predstavlja povredu prava dece da dobiju ono što im pripada, već predstavlja i krivično delo Nedavanje izdržavanja – iz člana 195. Krivičnog zakonika Republike Srbije, dodaje ona.
“Roditelj koje ne plaća alimentaciju na način kako je određeno u sudskoj odluci, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dve godine, a ako za izdržavano lice nastupe teške posledice, kaznom do čak i tri godine zatvora. Svi sudski postupci koji se tiču maloletnika hitni su i obavljaju se po ubrzanoj proceduri. Takođe, sudske troškove i troškove angažovanja advokata i izvršitelja u tim slučajevima na kraju snosi nesavesni roditelj. To sve još jednom pokazuje da se neredovno neplaćanje alimentacije osim što nije ispravan moralan čin, ne isplati”, zaključuje advokat Tijana Vladisavljević.
