Po onoj narodnoj „Ortačku kobilu ni vukovi neće“, opštine Bojnik i Lebane, kojima teritorijalno pripada Nova Topola, „ne mogu“ da se dogovore oko izgradnje puta i vodovodne mreže, a cenu, kako to obično biva, plaćaju žitelji sela, u njihovom slučaju i bukvalno
Da vas je put pre nekoliko dana naveo u Novu Topolu, ili konkretnije u zaselak „Prva parcela“, automobilom po neraščišćenom putu ne biste mogli, kao ni peške bez kompletne zimske opreme. A žitelji ove i susedne mahale moraju kako znaju i umeju do posla ili škole. Čišćeno nije, a kad se sneg otopio, slika je još mračnija:
„Niko nije ni pitao za nas, niti je ikoga briga kako mi živimo. Ovde posebno mislim na opštinu Lebane kojoj pripadamo. Deca po snegu, a nakon otapanja po blatu i lapavici pešače dva kilometra do asfalta gde čekaju kombi. Kolovozni trag smo isprtili mi, svojim automobilima, kako bismo stigli do sela, inače bismo bili potpuno odsečeni od sveta“, ogorčeno za Rešetku govori Danijela Drašković, čija se kuća nalazi u ovom zaseoku.
Navodi da su se pre izvesnog vremena Draškovići udružili sa komšijama i prikupili određena sredstva da daju doprinos rešavanju ovog problema, ali do toga nije došlo, a parama se izgubio svaki trag. U bojničkom delu sela, put je nasut i izravnjan, do lebanskog-putari nikada nisu došli:
„Bojnička opština je letos počela sa uređenjem dela puta za koji je nadležna, a onda su radovi odjednom prekinuti, a pored puta su ostale samo gomile šljunka. Niko ništa ne govori, pa ne znamo šta se dogodilo, ali sumnjam i da bi nama neko „polagao račune“, kao da smo građani drugog reda. Rešila sam, ipak, da dobijem odgovore i zakazala prijem kod predstavnika obe opštine. Želim da čujem zašto nas ovako tretiraju i šta je potrebno da uradimo kako bismo dobili osnovne uslove za život“.

I dok se zimi „dave“ u snegu i rupama punim vode, leti je nema ni za lek:
„Imamo bunare, ali kad je toplo, kao prošlog leta, oni presuše. Nema je ni za osnovne potrebe, a ne za zalivanje ili napajanje stoke. Mi se bavimo stočarstvom i voda nam je neophodna, a iz lebanske opštine su nam prošle godine samo 2 ili 3 puta poslali cisternu. Uslova za izgradnju vodovodne mreže, kažu, nema, iako to nije tačno. Uslova ima, ali je skupo, a u tom slučaju, iako smo predložili samodoprinos, opština odustaje od bilo kakvog projekta“.
I neće mnogo proći, veruje Danijela, a do mahale „Prva parcela“ stići će nadležni, ali ne da bi pomogli u rešavanju problema, nego da bi podelili reklamni materijal i prikupili glasove. Pljuštaće tada obećanja, kao i mnogo puta ranije.
Do izbora, a onda sve po starom, ko zna do kada.
S. Stojiljković














































































