Iako država redovno izdvaja ozbiljna sredstva za radno angažovanje osoba sa invaliditetom, u ovoj godini preko 700 miliona dinara, još uvek je više poslodavaca koji će radije platiti penale, nego zaposliti lice sa nekom vrstom invaliditeta
Na području Jablaničkog okruga, zaključno sa 30. aprilom, registrovano je 430 osoba sa invaliditetom, a na evidenciji leskovačke Filijale je njih 273-oje.
U prva četiri meseca ove godine, na nivou okruga, zaposlene su 53 osobe sa invaliditetom i to 21 na neodređeno, 23 na određeno vreme i 9 na privremenim i povremenim poslovima.
U istom periodu, sa evidencije Filijale u Leskovcu, “skinuta“ su 42 lica sa invaliditetom. Petnaest je dobilo rešenje ugovora o radu “za stalno“, 19 na određeno vreme i 8 na privremenim i povremenim poslovima.
Za više od 15 godina primene Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji osoba sa invaliditetom, delimično je promenjena svest poslodavaca o potrebi zapošljavanja osoba sa invaliditetom. Zakon, da podsetimo, predviđa obavezu poslodavaca koji imaju najmanje 20 zaposlenih, da zaposle bar jednu osobu sa invaliditetom. Firme sa više od 50 zaposlenih, Zakon obavezuje na zapošljavanje dva lica sa invaliditetom i na svakih 50 novozaposlenih, na još jednu. Formiran je i poseban budžetski fond iz koga se poslodavcima daju finansijske olakšice za podsticanje zapošljavanja osoba sa invaliditetom.

I Nacionalna služba nudi direktnu finansijsku podršku pomenutim naporima, u iznosu od 420 hiljada dinara bespovratnih sredstava. U ovoj godini su 4 osobe sa invaliditetom dobile subvenciju, a u toku je postupak registracije samostalne delatnosti i potpisivanje ugovora sa NSZ, koja će pratiti realizaciju programa.
Zapošljavanje osoba sa invaliditetom uz subvencije moguće je i putem još nekoliko mera:
-za angažovanje OSI bez radnog iskustva, poslodavcima se refundira 75% bruto jednogodišnje zarade. U 2025. godini, podneto je 11 zahteva i svi su pozitivno rešeni, a u prošloj je bilo 29 zahteva na osnovu kojih su zaposlene 32 osobe.
Poslodavci koji adaptiraju radno mesto za konkretnu nezaposlenu osobu sa invaliditetom, dobiće jednokratnu finansisjku podršku od 400 hiljada dinara- Zainteresovanih za ovu meru nije bilo.
Ukoliko polodavac zaposli osobu sa invaliditetom kojoj je potreban pratilac, odnosno radni asistent, dobiće refundaciju zarade radnog asistenta u visini od 50 hiljada dinara, ali ni za ovu meru nije bilo zainteresovanih.
U cilju sticanja radnih veština na konkretnim poslovima, NSZ subvencioniše neto minimalnu bruto zaradu u trajanju od četiri meseca. Od početka ove godine, podneto je 7 zahteva, a na finansiranju je 12 osoba, koliko ih je bilo i lane.
Subvencije za zapošljavanje teže zapošljivih kategorija, u koje spadaju i osobe sa invaliditetom, iznose 306 hiljada, koje se poslodavcu isplaćuju jednokratno, uz obavezu da lice bude osigurano najmanje 12 meseci. U ovoj godini, u meru je uključeno 7 osoba, a 2024. je u meru bilo uključeno 11 poslodavaca, za 13 osoba sa invaliditetom.
U toku je postupak pripreme 10 osoba sa invaliditetom za uključivanje u dve obuke, čiji je početak planiran za jun.
Uprkos naporima države da motiviši poslodavce da radno angažuju osobe sa invaliditetom, njihovo interesovanje još uvek nije na zavidnom nivou. Nema preciznih podataka koliko firmi radije plaća penale, nego da ispoštuje zakon, ali ih je svakako više nego onih koji poverenje poklanjaju vrednim, lojalnim i posvećenim osobama sa invaliditetom.
S. Stojiljković












































































Нису инвалиди они који су у колицима .Прави инвалиди су у фотељама који умишљају да су здрави да одлучују .
Ипак ће бити да су инвалиди у глави .
Postoje poslovi za takve osobe. U javnim preduzecima moralo bi biti obavezujuce, u suprotmom smeniti direktota koji odbija zaposlenje. U privatnom sektoru dati poboljnost grada za odgovorno postupanje. Moguce su varijante promocije kompanija ali i antireklame. Problem je sto, osim novinara, nema ko time da se bavi.
Na žalost, invaliditet ovde, na jugu, je sramota, kako za porodice, tako i za same osobe sa invaliditetom. Najmanje vrednovana socijalna grupacija – „poštuju“ se samo kad se mora.
Imam invaliditet vec 10 godina, prvi stepen invalidnosti, sa zavoda me nisu pozvali niti jednom a za firme da i ne pricam, i sam neznam koliko stotina prijava za posao sam poslao. Kao da smo gubavi. Inace u pitanju je diabetes sa pratecim bolestima.