Sijalice, televizori i klime se same pale i gase svakih par minuta, a telefoni, takođe sami, pozivaju nasumično odabrane brojeve. Ne, nije scenario za novi naučno-fantastični film, već se sve događa večeras, u centru Leskovca.
Počelo je oko 21 sat, a prve „simptome“ u vidu gašenja i paljenja sijalica u kuhinji, pripisala sam (autorka ovog teksta i novinarka Rešetke – prim.nov) ubeđenju da je neonka počela da otkazuje.
Petnaestak minuta kasnije, isto je počela da se ponaša i plafonjera u dnevnoj sobi, a neonka se umirila. Ubrzo su se, međutim, sinhronizovale. Na svakih 30-ak sekundi se istovremeno ugase, a potom odmah upale. Nešto kao lajt šou.
„Jel’ se i gore televizor sam gasi?“, pita moj suprug iz prizemlja, u kome problema sa svetlima nema.
Traje to dobrih pola sata i odlučujemo da, uprkos nepristojnom času, kontaktiramo komšiluk.
Kod Jovića se, na spratu svetla gase i pale sama od sebe, a u prizemlju se televizor isključuje. Cakići nemaju takvih problema, ali zato sa čudom gledaju u klimu, koja se: uključuje, otvara krilca, zatvara krilca, isključuje, ponovo uključuje…
I kao šlag na tortu su pozivi, ili više „cimanja“ nasumično odabranih kontakata, koje telefon obavlja sam.
Muke smo imali da ljudima objasnimo da ih nismo zvali, nakon što su videli propuštene pozive sa mog i muževljevog telefona. Da je dan, pa i nekako, ali je već odavno prevalilo devet.
Urednik mi kaže da su se ljudi javljali večeras i njemu da ga pitaju šta se to dešava sa strujom, drugi su zvali da pitaju sa li to neko vrši vojne eksperimente u centru grada… Situacija dostojna epizodi iz „Dosijea X“.
Da mi je neko pričao, rekla bih mu „ala lažeš“, ali se dogodilo večeras, meni i mojim komšijama u centru Leskovca.
Đavolska posla ili potpuno „prezupčenje“ mreža, koje su povezane više nego što mislimo.
S. Stojiljković















































































