Osam niških planinara završilo je višednevni hodočasnički marš „Stazama slavnih predaka“, simbolično povezujući Niš i Krf, dva mesta duboko upisana u nacionalno pamćenje. Na ostrvu Krfu dočekali su ih meštani Grci, uz pesmu, suze i snažne poruke zajedničke istorije
Ekspediciju su činili Milan Lapčević, idejni tvorac i vođa poduhvata, Nataša Stanković Nedeljković, Nela Petrović, Boban Hadži Stojković, Bojan Radenković, Rade Knežević, Milan Grozdanović i Miloš Dragićević – ljudi različitih profesija, ali istog motiva: da se pešice poklone senima srpskih vojnika stradalih tokom Albanske golgote.
Više od 200 kilometara za pet dana, sa punom planinarskom opremom na leđima i u zimskim uslovima, bila je cena ovog zaveta. Planinari su se kretali najzahtevnijom trasom Drugog pravca povlačenja srpske vojske, putem kojim su 1915. i 1916. godine prolazile Druga i Treća armija, kao i jedinice Odbrane Beograda. Put je vodio od Pećke Patrijaršije, preko Čakora, Plava i Gusinja, preko surovih Prokletija, dalje ka Selcu, Tamari i Kopliku, sve do Skadra i Šenđina, odakle su se brodom uputili ka Krfu.
Na svakom koraku, hodočašće je imalo i obredni karakter. U mestima gde su pronađeni ostaci grobova srpskih vojnika i civila, učesnici su polagali cveće i vence, u tišini koja je govorila više od reči.
Krf ih je dočekao otvorenog srca. Meštani ostrva organizovali su svečani prijem, na kome je najpre zapevana „Tamo, daleko“, a potom i grčka pesma „Mi mou timonis matia mu“, posvećena legendi o ljubavi srpskog vojnika i grčke devojke – simbolu prijateljstva dva naroda koje je rođeno u stradanju.
Put, međutim, nije protekao bez senki savremenog vremena. Tokom prolaska kroz Kosovo i Metohiju, planinari su se suočavali sa čestim zaustavljanjima i legitimisanjima, a na administrativnom prelazu ka Crnoj Gori kosovska agencija za bezbednost uručila im je rešenja o jednogodišnjoj zabrani ulaska na Kosovo, pojedinačno svakom članu grupe.

Uprkos svemu, poruka hodočašća ostala je jasna i snažna: sećanje ne poznaje granice, zabrane ni administrativne linije. Marš „Stazama slavnih predaka“ još jednom je pokazao da istorija živi onoliko dugo koliko ima onih koji su spremni da je prehodaju – korak po korak, u čast onih koji se nikada nisu vratili.
Izvor i foto: Društvo Stazama slavnih predaka














































































