Novo projektno rešenje za ulicu Vojina Petrovića na Hisaru, u najvećoj meri prati prethodno, osim što se, iz potpuno nerazumljivih razloga, u jednom delu odstupa od postojeće trase i na inače pravolinijski postavljenoj ulici pravi krivina, nakon koje se kolovoz opet vraća u trasu. I sve bi možda bilo prihvatljivo, da sporno odstupanje ne vodi kroz dvorišta.
Iako je, u izvesnoj meri postojala i pre, početnu formu saobraćajnice, ulica Vojina Petrovića dobija 1992. godine, kada je i zvanično prosečena, trasirana, nasuta šljunkom i obezbeđena potpornim zidom. Tada je za potrebe izgradnje puta, jednom delu žitelja, u javnom interesu, oduzet deo imovine, uz obećanje pravične naknade. Mladenovićima je ulica prošla kroz sredinu placa, ali u očekivanju da konačno dobiju asfaltiranu saobraćajnicu, kažu, nisu imali ništa protiv:

„Na stranu što su mi, po dogovoru umesto novca dali adekvatan plac, koji ne postoji, radovao sam se ulici, spasavanju od blata, vode koja se, pri svakoj jačoj kiši, sliva i spira šljunak. I baš zato što se radi o javnom interesu, pristao sam od srca. Čak sam od opštine dobio sredstva, sa detaljnim uputstvom gde da podignem potporni zid, što sam i uradio. A onda ništa skoro pune 24 godine. Nastavili smo da koristimo ulicu kakva je bila, nadajući se da će i njeno uređenje doći na red. Međutim, pre oko dva meseca, nakon prve posete dvojice geometara, shvatam da do asfaltiranja neće doći sve dok se ne proseče nova trasa, koja vodi kroz moje i dvorišta još trojice komšija„, počinje priču za Rešetku, vidno potresen najstariji Mladenović.
Posle prvog obilaska terena, usledili su novi, sve dok jednog dana nije došla ekipa da postavi granične kočiće i na betonu obeleži krajnje širinske tačke nove trase:
„One, ispred naših nekoliko kuća, zadiru duboko u dvorišta, jer, kako smo više puta čuli „tako mora“. Na naše pitanje, zašto se odstupa od postojeće trase i čemu služi krivina, odgovor je uvek isti. U tih nekoliko delegacija bilo je stručnjaka koji su se i sami čudili ovakvom rešenju, jer za tim zaista nema potrebe. Istina je da postojeću trasu treba malo proširiti i u najvećem delu toka, to je i moguće bezbolno uraditi, ali ovde, ispred naših par kuća, zadire se duboko u dvorišta. Pokušali smo da od nekoga iznudimo objašnjenje, ali se uvek vraćamo na to da je „novi plan prošao skupštinsku proceduru, izglasan je i time je sve završeno„, u čudu je komšija Blečić.
Nekadašnji predsednik opštine Leskovac, a sada odbornik, Gojko Veličković, za čijeg je mandata ulica Vojina Petrovića prosečena, govorio je na sednici o ovom problemu, ali je Plan ipak usvojen.
A onda je Mladenovićima, Blečićima i Stojiljkovićima, pre izvesnog vremena inspekcija naložila da sruše svoje ograde i objekte do granica prostiranja buduće saobraćajnice, a kada to nisu uradili, stigao je i zapisnik o neizvršenju:
„Znamo i ko treba da ruši, pa ako mu se suprotstavimo, on će otići, uz konstataciju da je ometan u obavljanju posla, a mi ćemo dobiti visoke novčane kazne. I tako svaki put kad ga budemo sprečavali da radi. Mi smo podneli zahtev za izricanje privremene mere, po kome sud treba da odluči u roku od osam dana, ali to ne odlaže rušenje. U kakvom nam je stanju pravosuđe, ko zna kada će naš zahtev biti usvojen, što znači da se već sutra ujutru možemo probuditi sa bagerom ispod prozora„, dodaje komšija Stojiljković.
Pokušaji ovih građana da razgovaraju sa gradonačelnikom do sada nisu urodili plodom, a razgovor u JP „Urbanizam i izgradnja“ protekao je u korektnoj atmosferi, ali nije dobio željeni epilog.

„Nezvanično čujemo da je gradonačelnik rekao kako volja građana treba da se ispoštuje, pa ga evo pozivamo da dođe na lice mesta, jer oni koji su Plan pravili očigledno su to radili napamet. Želimo da napravimo kompromis, da napravimo i određene ustupke, ali ne i da trasa ulice, bez ikakve potrebe, vodi kroz dvorišta. Bilo je i ranije slučajeva izmene trase zbog ličnih interesa pojedinaca ili opšteg dobra, pa je tako vredna trafostanica, vešto zaobiđena. Dakle, sve se može kad postoji dogovor“, dobacuju nezadovoljni građani.
Ushićenje zbog uređenja ulice, za njih se pretvorilo u noćnu moru:
„Jedni stručnjaci pravili prvi plan, došli drugi pa prepravili plan. Sutra će doći neki treći i „odokativno“ ga promeniti. Mi nismo ni arhitekte, ni geodete, ni građevinski inženjeri da umemo da čitamo ta stručna dokumenta i planove, pa smo za ovakav ishod saznali tek kada je realizacija počela, inače bismo reagovali i ranije“.
Ponavljaju, voljni su da prihvate iole razuman dogovor, ali da se stvar završi samo na njihovu štetu, neće dozvoliti, poručuju žitelji nekoliko kuća u ulici Vojina Petrovića na Hisaru.
S. Stojiljković















































































