Još jedna mučna ispovest Leskovčanina prilikom poziva Hitne pomoći: “Majka mi se guši, a oni pitaju koliko ima godina. Šta mislite, da li su došli?”

Vest da su zaposleni u Hitnoj pomoći Leskovac prošlog petka izvređali i ispsovali supruga njene unuke koji ih je pozvao da ukažu pomoć njegovoj bolesnoj baki, uznemirila je javnost. Leskovčanii dalje burno reaguju nakon objavljivanja audio snimka tvrdeći da su se i njima prilikom poziva Hitne pomoći dešavale neprijatne situacije.

.

Diskriminatorski pristup u lečenju starijih pacijenata, jedan je od glavnih problema leskovačkog zdravstva, navode.

U nastavku smo izdvojili samo jedan od komentara koji nam je dodatno privukao pažnju, a koji je poslao čitalac koji se potpisuje kao Miroslav:

“Sve što je izjavljeno u vezi „Naše“ Hitne pomoći,lično smatram da je sve 100% tačno,jer sam slično gorko iskustvo imao sa ovom službom u 2023.godini.

Pozvao sam ovu službu kako bi pomogla mojoj majci,koja ima 84 godine, i koja je u invalidskoj penziji, jer nije mogla da ustane iz kreveta i kojoj su izuzetno bile natekle noge,a govor joj je bio otežan i skoro ne razumljiv i koja je izuzetno teško disala, a i srčani je bolesnik.Bila je voda skroz obuzela.

Na moj poziv hitne službe,njihovo prvo pitanje je bilo: “Koliko godine ima vaša majka“? Drugo pitanje: “Da li uzima redovno propisanu terapiju“.

Ja sam im odgovorio da danas nije uzela, jer živi sama i da nije mogla ustati iz kreveta jer ne može stati na svoje noge.

Dalji njihov komentar je bio,da oni NEĆE doći i da ja dam majci redovnu terapiju.A to što je ona u jako teškom trenutnom stanju,da izuzetno teško diše, da je sva natekla i da nerazumljivo govori i da nemože stati na svoje noge, zaključio sam da ih TOTALNO ne interesuje, jer ona ima 84 godine, pa i ako se uguši zbog velike vode u organizmu, nije strašno zato što je već stara.

Bio sam u velikom problemu a i dilemi šta je pametno i vačjano dalje činiti.

Odlučio sam da pozovem svoju rođaku u Beogradu, koja je takođe lekar, i koja je istoga dana u večernjim satima stigla.

Sledećeg dana je ona otišla u Urgentnoj medicini u sadtavu bolnice, i nakon njenog razgovora sa tamošnjim nadležnim lekarom, odmah je upućen sanitet, potom su odrađene adekvatne analize i snimanja i izvršena je korekcija do tadašnje njene terapije. Dobila dve neke injekcije i nakon celokupne intervencije opet je sanitetom vraćena kući, gde je i dalje bila pod nadzorom moje rođake. Nakon dva dana, prošla je glavna kriza i moja majka ponovo se kretala, normalno uz pomoć štapa, ali na svojim nogama.

I šta dalje reći, osim to da nije ovo jedini slučaj. Nažalost, ima toga izgleda dosta, ali mnogi ćute ,iz bojazni, da ako ih prepoznaju prozvani medicinski radnici, tek onda neće dobiti potrebnu medicinsku pomoć .Teško je kada čovek nije više zdrav i kada mu život zavisi od nečije stručne medicinske pomoći,a ona izostaje iz razno raznih razloga, “Njima opravdan“, što običnom građaninu-čoveku,nije spojivo sa zdravim razumom.

Ubeđen sam,kada bi se odradila STRUČNA anketa građana u Leskovcu,po pitanju Leskovačke sveukupne Zdravstvene organizacije, da bi rezultati ankete bili izuzetno niski i šokantni. A to bi trebao biti ozbiljan „Alarm uzbune“ za naše Srpsko Ministarstvo zdravlja. Jer mnoge negativnosti se vešto skrivaju „Ispod tepiha“,i tako to ide iz godine u godinu.

POSEBNO bih istakao, da ovo nije jedino što sam hteo ovu našu javnost da upoznam. Spreman sam da i pred bilo kojim novinarem i stručnim medicinskim veštakom,pokažem pravno valjanu medicinsku dokumentaciju moje majke,gde stoji da je sve u redu,a činjenično szanje je da je moja majka totalno OSLEPELA na desnom oku nakon operacije staračke katarakte, da nakon par godina posle operacije desnog kuka, gde implatant nije adekvatno postavljen, što i snimci dokazuju, moja majka ne može bez štapa i da je teško pokretna,a medicinska dokumentacija govori da je sve u redu, i da se kao takva otpušta iz bolnice.

I NIJE TO SVE.

Moj sin je u 2023.godini, odveo svog sina a mog unuka (beba koja je tada imala nepuna 4 meseca), kod očnog specijaliste, radi spec.pregleda, na osnovu pregleda i uputa lekara pedijatra.

Izjava dotičnog lekara u njegovoj ordinaciji je bila, i to ozbiljna (Parafrazira ću), zašto mu šalju pacijente kada ON treba da ide u penziju. Znači nije bitna beba i šta je sa njegovim okicama, već je bitno to da on treba da ide u penziju i izgleda da mu se više ne radi.

Pa da čovek zbog ovakve izjave i gesta izađe iz kože.

Sve se ipak dobro završilo,jer zbog svega toga kada se moj sin prodrao prema istom lekaru, odmah je intervenisala druga doktorica, preuzela bebu i izvršila potreban specijalistički pregled.

I šta reći nakon svega ovoga, i nakon svega što novinari polako ali sigurno činjenično saznaju, što je jako bitno, jer niko potom ne može podneti tužbu za klevetu, i potom sa svime javnost upoznaju. Pa valjda će taj odjek novinarskog eha nekako i nekada stići i do Beograda,na pravu adresu.

Bio je stvarni problem mamograf. Država to obezbedi i isporuči, jer je Predsednik države obećao. Potom Predsednik se nađe u čudu,kako to da se izvesno vreme mamograf ne koristi u Leskovačkoj bolnici. Pa mora da se čudi čovek,jer nije upoznat sa pravim stanjem u toj bolnici, da vlada određena nestručnost za rukovanje sa istim,kao i sa mnogo time šta se zapravo sve ovde dešava i krije, podnoseći „Frzirane“ izveštaje, koji vešto prikrivaju realno stanje. Sve se nekako pravda pod plaštom rekonstrukcije i obnove bolnice.

Ali i to neće večito neće moći da „pije vodu“, kako naš narod kaže.

Gradonačelnik nam je po struci lekar, pa baš zbog tpga da tu u zdravstvu bude najveća organizovanost, ljubaznost prema pacijentima, da se napokon doživi ona topla lekarska reč, koja pacijentu budi nadu za ozdravljenje, da se doživi poverenje i sigurnost u svog lekara.

Ali po svemu kako stvari stoje,daleko smo mi od toga.

Teška bruka i sramota. Mislim da kada je u pitanju Leskovačka medicina, da se Hipokrat u grobu okreće kao centrifuga u veš mašini.

To kažem jer su moja iskustva izuzetno gorka i teška,k ada je u pitanju Leskovačka medicina.

Ovde je potrebna duboka i korenita, pre svega zvanična kontrola od nadležnog našeg državnog Ministarstva zdravlja, a potom korenita reorganizacija i promena u celokupnom ovdašnjem zdravstvenom sistemu.”

Pratite REШETKU na Facebook, Instagram, X (Twitter) i TikTok mreži. Budite uvek u toku!

Pretplati se
Obavesti o

Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi, kao i netoleranciju svake vrste neće biti objavljeni. Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao ni komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, odnosno nisu stavovi redakcije Rešetka portala.
Za više informacija pogledajte Pravila korišćenja.

6 Komentara
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Mojoj ćerki je otvoren sinus prilikom vađenja zuba, hitno je poslata u Dom zdravlja, naravno i ako je operacija neophodna i hitna, jer ako se ne zatvori sinus, u roku od 24 h. dolazi do infekcije, doktor je odbio da to uradi jer ne može on sam sve, ima gužvu! Upućena je na dečju hirurgiju u klinički centar Niš, ali je zbog overe komisijskog uputa već došlo do infekcije i narednih mesec dana svaki drugi dan morali smo u Niš i na operaciju i na previjanja. Toliko o našem zdravstvu, toliko o hitnim zahvatima i Hipokratovoj zakletvi!
Čast izuzecima, malo je takvih!

Gospođo, koliko ja znam, na žalost, naši ORL doktori u bolnici su prvo, jako neljubazni, a drugo, gledaju da te navuku da ideš kod njih privatno te ti daju razne glupe sprejeve i slično koji i nisu terapija. Ne lekove. Dok neko ko ja sa hroničnom upalom sinusa ne dobije baterijsku tesku infekciju… sreća pa nisam tada bio u Leskovcu i odmah dobio prepisan LEK ne strepsil i bebi sprej za nos. Onda me pitali, zasto am niko nije lečio sinuse. Pa nije, vole da dolaziš kod njih privatno.
Takvi ne bi trebalo vise nikada da rade. U životu.. Ali su nažalost već pred penziju a nastavice privatnu praksu.

Pozdrav

Mogao bi ovde da navodim sopstvena iskustva, kako je vozač hitne u trenucima poslednjim u životu moje majke upao u sobu, gde je bila i gde je nesposobna sestra uzalud tražila venu majki, a on vozač, glasno, ocenio: ma nema nista bre, gotova je!?
Mogao bi još ,ali neću nego ću samo reći da je moj komšija zbog njegove majke ,kojoj tri dana Hitna nije htela da dodje na pozive, sa polomljenim rebrom od pada, i zena umre u Niš, obdukcija pokaze sve, e on je tužio Hitnu u Leskovac.Da pisem li o jos goroj sluzbi Urgentne u bolnici? Neću….mnogo je.

Sramno ponašanje upošljenika hitne pomoći. Hitna je osmišljena da u trenutku pruži pomoć, a ne da pacijent sedi u holu, ode do šaltera da pita kada će biti primljen, gde je doktor…. A oni svi sede u istoj ordinaciji, rasplažsava se priča iz privatnog života pa tek posle nekog vremena se neko sažali da izađe sa rukama u džepovima i narogušen sav pita: Šta je problem, šta je toliko hitno, svi se razbolite posle 8 uveče….
Jednostavno, doktor je došao da se odmori u noćnoj jer sutra dan mora da radi u privatnoj klinici gde je za razliku od hitne nasmejan, i želi što više pacijenata da zbrine. Pitam se šta mu to daje stimulaciju i preobraženje kod privatnika???
Verovatno Hipokratova zakletva.

Dragi sugradjani, prošle god u novogodišnjoj noći imali smo ozbiljnu povredu detetove sake i naravno zvali službu hitne pomoći. Doktori u dispecerskoj službi su nam objasnili kako da privremeno pomognemo detetu i brzo se transportujemo do hitne. Dete je u skladu s mogucnostima bilo maksimalno zbrinuto a mi ohrabreni i obavešteni o daljem toku lečenja. Ove godine sam ja doživela ozbiljnu povredu kolena oko novogodišnjih praznika i s obzirom da sam bila u okolini Leskovca obratili smo se hitnoj pomoći. Doktori su mi objasnili u kom položaju da se prevezem do njihove sluzbe, gde sam potom pregledana profesionalno a i ljudski te upućena bolničkoj hitnoj službi. Tu sam takodje u razumnom vremenskom roku i u skladu s medicinskim mogucnostima zbrinuta.
Pominjem razumne vremenske rokove jer je stanje našeg zdravstvenog sistema jako loše medjutim medicinsko osoblje je za to stanje najmanje krivo. U situacijama kad je nas previše a njih jako malo, sistem opstaje samo zahvaljujući njima i njihovom iskustvu. Zamislite da se vi na dnevnom nivou srećete sa ljutim, besnim, ozaloscenim članovima porodice. Potpuno razumljivo, mi smo tužni, besni, place nam se, vristali bismo, te se često u takvim situacijama neprimereno obraćamo medicinskom osoblju koje je tu zbog zdravlja nas i naših bližnjih. I oni su primorani da nas, pored lečenja, razumeju, teše, hrabre, smiruju a čak i obuzdaju jer mnogi žele čak i fizički obracun…
Opet ponavljam, stanje u zdravstvu jeste lose ali ne bismo smeli dodatno da ga pogoršavamo blacenjem onih koji na mišice pomenuti sistem i odrzavaju. Stoga bih vas zamolila da im ukažemo malo više poštovanja i razumevanja a ja bih im se lično zahvalila na profesionalnom a i ljudskom postupanju u situacijama koje su me primorale da im se obratim za pomoć.
Srdačan pozdrav svima, dragi moji sugradjani!
Milica

Lepo Milice, svaka čast. Samo postoji jedan problem, a taj problem je neukazivanje prve pomoći na vreme, neljubaznost medicinskog osoblja u hitnoj (u stručnost neću da ulazim). Niko neće iz čista mira nasrnuti na nikoga, pogotovu ne u hitnoj pomoći, ako taj neko nije izazvan, iritiran, ponašanjem lekara i ostalog osoblja u hitnoj pomoći. Nije problem ni Hipokratova zkletva, već osnovno kućno vaspitanje i sveopšta kultura, na koju se zaboravilo. Da se desi ne daj bože i ono najgore, svako će reagovati ljudski, ako je bilo ljubaznosti, razmevanja, lepe reči makar, a to se od zdravstvenih radnika i očekuje. Niko na silu nije nikoga terao da radi neki posao i školuje se za to. Sami smo izabrali i ako se bavimo nekim poslom, osnovno je da se obavlja sa ljubavlju. Priznajem da je najteže raditi sa ljudima, ali uvek ako si zdravstveni radnik, moraš biti čovek, moraš imati empatiju za svakog pacijenta, moraš, ako voliš svoj posao da prema svima budeš jednak, bez obzira na godine, materijalni položaj, rasu, nacionalnu pripadnost… Ali Milice, noturna činjenica je da zdravstveni radnici u leskovcu, nemaju ništa od toga, čast izuzecima, oali oni su na nivou statističke greške, tako da tvoje pravdanje njih, i pozivanje na razumevanje prema njima ne pije vodu.