Sve Vlasotinčane, ali i Leskovčane, pa i žitelje okolnih sela zabrinulo je obaveštenje da voda u kupalištu iznad brane ne zadovoljava propisani kvalitet i da se ne preporučuje za kupanje, pa se nametnulo pitanje zdravstvene ispravnosti vode za piće. Svi uzorci pokazali su potpunu higijensku ispravnost, potvrđeno nam je iz Zavoda za javno zdravlje Leskovac
Kako se radi o istoj reci-Vlasini, a potpuno različitom kvalitetu uzorkovane vode, želeli smo da saznamo kako je to moguće, pa odgovor potražili od načelnice Centra za higijenu ZZJZ, Tamare Ljubenović:
“Vodotok neke reke može da bude različite klase u različitim delovima. To ne da nije nemoguće, nego nije ni čudno, ako se zna da na klasu vode mogu uticati brojni faktori. Pravilnikom je predviđeno pet klasa voda. Prve tri su dozvoljene za vodosnabdevanje i kupanje, a četvrta je dozovoljena za vodosnabdevanje, ali ne i za kupanje, zbog toga što se takva voda, nakon prerade u fabrikama, može da dovede do zadovoljavajućih parametara. Kada je u pitanju Vlasina, poslednju proveru smo obavili 26. juna, kada smo uzeli uzorke površinske vode u oblasti vodozahvata, prerađene vode sa postrojenja i vode iz distributivne mreže. Svi uzorci su bili higijenski ispravni“.
Vodozahvatno područje na Vlasini se nalazi iznad Manastirišta, pa je logično da je voda u brdsko-planisnkom području čistija. Logično, ali ne i prihvatlivo da se samo nekoliko kilometara dalje njene karakteristike vrlo značajno promene:
“ Sigurno je da na tom putu od vodozahvata do kupališta postoje divlji ulivi. Prvo, nemaju sva naseljena mesta kanalizaciju, a drugo prema nekom mom sećanju, tamo ima i nekakvih farmi, mini fabrika za preradu drveta, restorana i svi oni mogu da ispuštaju otpadne vode u Vlasinu. Uz to, priobalje reka često posluži kao deponija u kojoj se može naći sve: od običnog komunalnog i kabastog otpada, do, nije redak slučaj, leševa uginulih životinja. Samo taj faktor može u značajnoj meri da “zagadi“ vodu. To je već posao za inspekciju“.
Doktorica Ljubenović, komentarišući rezultate analize vode uzorkovane na kupalištu kod brane, kaže da se na prirodnim vodama ne mogu primenjivati hemijski tretmani za pročišćavanje:
“ Nažalost, takvi postupci su, na prirodnim vodama, nemogući. Rešenje bi bilo da se to jezero kod brane ispusti, dno i bočne strane očiste. Verovatno i na samoj brani ima naslaga na metalu, koje bi trebalo ukloniti. Sve to spada u fizičko-mehaničke intervencije, ali se hemijskim sredstvima tamo ne može dejstvovati.
Novi izveštaj o ispitivanju uzoraka stiže danas i videćemo da li se išta i u kolikoj meri promenilo, posebno kada je kvalitet vode na kupalištu u Vlasotincu u pitanju.
S. Stojiljković