Zakržljali smo
Nemojte da dozvolite da vas propaganda plaši. Srbin je uvek znao da preživi, zaradi i zabavi se. Gorivo u dvolitru, Mint žvake (unutra Madonina slička) i punjene čokolade iz Bugarsku, mast (maz) i leba, tablić na sveću i jelka iz vrtić kad ga čuvar nema. Ili skupljanje puževa sa babom u 5 ujutru, što je rezultiralo zaradom od 40 rsd-a. Taman za dva Sneška i kockicu kvasac.
I šta nam fali? Zakržljali smo.
Pa i da te mobilišu, sigurno imas iskustva iz Call of duty-a, a i deaktivirao si bombu u Kanteru i spasavao taoce. Iako jedan čovek pun narodne mudrosti (ne mora da znači da je pitanju moj ćale) kaže da to uopste nije isto.
Ležanje u rovu i briga o najbližima i ispijanje piva i traženje zmajeva po Pašinoj česmi. Uz to još kaže da do Kopašnicu ne bismo stigli, jer nosimo tesne pantalone, kratke čarape, nismo se oženili do 33… I kako god okreneš, buljaši smo. I mesto nam je na Evroviziji.
Tamo gde se Konstrakta kotira kao deseta. Iako je svakako broj 1 po šuntavilu (sad će neki brat sa Filozofskog da nam objasni kako se žena ne sprda nego pesma ima dubinu, iskorenjuje nemaštinu, leči glad i konjuktivitis kod dece. I veliča rimske legije, Marka Aurelija, ravnu zemlju i velikorusku agresiju).
Suze u oku drugosrbijanaca u vezi sa bilo kojom temom, ma koliko ona banalna bila, dovoljan su razlog za osmeh na licu svakog poštenog čoveka.
A najpošteniji ljudi su svakakako oni najugroženiji. Radnička klasa. Koja spava po koNbijima, radi po sablasnim halama, gubi sve ono ljudsko u sebi, radi da plati račun za struju, kablovsku i mesečnu rentu operaterima za telefon koji vredi 15 dinara, a košta 15 miliona evra. A da… Ostane i za Alpsku. Koju oseti neki mučenik iz firme udaljene 500 metra i kaže prvom do sebe „brate, šta ti je to u ormaru crklo?“.
Za drva se već diže kredit. Zato nas ne cima toliko moguća nestašica gasa i sukobi na relaciji KGB – ukrajinski Sergej Trifunović. Žali Bože onaj narod samo. Ali narod bez kukastih krstova po rukama…
I da, najglasnije o radničkoj klasi i pravima radnika govore oni koji nikad treću smenu radili nisu (tokom koje se tri puta rodiš i umreš i gde ne pomaže kafa, SVETENA voda, Guarana, ni da zamišljaš golu Evu Ras). A najglasniji borci protiv fašizma su Nemci, Hrvati, Italija, Japan, Litvanija…
„Brate, pa ovo nema nikakve veze…“
Sve ima veze, dobri moj dokoni čitaoče i sve je puno paradoksa.
Kao i mesec maj u kome Benzema postaje najbolji igrač sveta, Ana Đurić Rasta prvi glas Evrope, a Stanojević sedi na stiroporu ispred skupstine, jede kuvano jaje i postaje predsednik fudbalskog saveza. Jer, kao da sam to već video negde.
Kombi je i dalje tesan, minimalac je i dalje minimalac, drva su 60 evra metar (zimi svakako spavaš u hladnoj sobi, budiš se sa smrznutim slinama i pomisliš da si morž), ali bar ovo sunce pogoduje malinama.
Imam dva lešnika, navodnjavaju ih kerovi.
Za nedeljni pregled Rešetke, a inspirisan produzenim espresom u Marka D. Mladenović, bog pisane reči i skakanja s teme na temu
DOGODINE U GLIBOVCU
P.S.: Na kraju teksta zahtevam od redakcije ovu sliku da me prepoznaju ljudi
Pratite REШETKU na Facebook, Instagram, X (Twitter) i TikTok mreži. Budite uvek u toku!
Rođo, našteluj na neku drugu vrstu zabave. Uzmi, izvodi akrobacije, bacaj 4-5 pomarandźe u krug. Obuči kuče u aljinče, nek igra, a ti tropaj sa daire. Šta da ti kajem…ni mnogo duhovitiji danas ne uspevaju da razvesele ljude.