Dalje se nije moglo, ali polufinale plej of-a je domet kakvim svako u Leskovcu mora biti prezadovoljan. Večeras je “Radnički“ bio dominantan, slavio sa maksimalnih 3:0 (20:25; 20:25; 22:25) i zasluženo otišao u finale.
Od samog početka su gosti stavili do znanja da su došli po pobedu i tek u nekoliko navrata dozvolili protivniku da izjednači i povede.
Moj, ali i utisak navijača koji su me okruživali je da su odbojkaši “Radničkog“ večeras bolje napadali, uspešnije se branili, preciznije servirali, sve u polju “hvatali“. Čini se i da su bili i miljenici sreće, mada je taj faktor imao najmanji uticaj na pobedu. Brže su dolazili do prednosti, umeli da je sačuvaju. Zato su u finalu.
Odbojkaši “Dubočice“ su, s druge strane, uradili sve što su mogli. Nisu se predavali, ni posustajali i u trećem setu čak zapretili preokretom. Nije se dogodio, ali i da jeste, pitanje je kako bi bilo u četvrtom i petom.
Bez obzira na poraz, ostvarili su sve što su generacije odbojkaša u Leskovcu sanjale. Usrećili navijače, ispisali istoriju i postavili standarde. Malo li je za samo jednu sezonu i to premijernu u Super ligi.
Čestitke i stručnom štabu, jer je majstorski upravljao ovim brodom od prvog dana, ali i godinama unazad, sastavljajuči dobitnički mozaik, verujući, kada se malo ko usudio da da bilo kakvu prognozu.
Istorijska godina za leskovačku odbojku još se nije završila, jer je “Dubočica“ izborila plasman u neko od evropskih takmičenja.
Ali, to je početak neke nove, nadamo se, uspešne odbojkaške priče.
S.Stojiljković