Taj, između ostalih detalja o usponu i padu Teokarevića i drugih pionira srpske industrijalizacije, donosi trilogija autora Draga Delića. Sudbina Lazara, Vlade i Slavka i njihovog bogatstva, jednako su tragične
Posle Drugog svetskog rata i dolaska nove komunističke vlasti, fabrike u Paraćinu, gde su čuveni industrijalci započeli izradu štofa, su konfiskovane, a Teokarevići osuđeni na smrt. Kazna je, međutim, preinačena na 20 godina teške robije, kada su vlasti u kožnim gunjevima shvatile da fabrike ne mogu da funkcionišu bez liderstva braće Teokarević.
Vrlo zanimljiv podatak zabeležen je u Delićevoj knjizi o Dragoslavu Avramoviću, „dekici“ koji je 1994. stao na put hiperinflaciji. Kao načelnik u Ministarstvu finansija, bio je određen da stupi u kontakt sa zatvorenom braćom. Glavni cilj mu je bio da obezbedi njihove potpise za oslobađanje novca sa bankovnih računa u inostranstvu i 900 vagona vune iz Australije, koja je bila plaćena i čekala u sidnejskoj luci.
Na osnovu plana s kojim je bio upoznat i Tito, od silnih obećanja, među kojima je bilo i potencijalno puštanje na slobodu – Teokarevići su u zatvoru mogli lakše da dođu do četkice za zube i imalina za obuću. Koliko je novca otišlo novoj vlasti, nije poznato.

Lazar, Vlada i Slavko dočekali su slobodu šezdesetih godina, ali im je kretanje bilo ograničeno. Imali su posebnu zabranu ulaska u svoja bivša postrojenja. Znanje koje su posedovali nisu mogli da iskoriste. Preminuli su sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog veka.
Sudbina postrojenja koja su nekada bila u njihovom vlasništvu jednako je tragična kao i sudbina porodice Teokarević. Posle traljavih pokušaja obnove nakon 5. oktobra i prodaje postrojenja, usledila je nova prodaja. Poslednji vlasnik, turski proizvođač džinsa, koji je poslovao pod nazivom „Džinsi Srbija“ – 2023. je radnike obavestio putem SMS-a da obustavlja proizvodnju jer nije uspeo da prevaziđe gubitke.
Podsećanja radi, štofara u Paraćinu je podignuta po evropskim standardima, a u svom krugu imala je vrtić za decu, bazen i teniske terene. Nezamislivo i za današnje standarde. Koncern u Paraćinu je uvozio sirovinu, a izbacivao gotov proizvod iz pogona. Zaposleni su dobijali bespovratne kredite za rešavanje stambenog pitanja. Braća su u krugu fabrike podigli i luksuzne vile u kojima su dočekivali poslovne partnere iz celog sveta. Teokarovići su uvozili najkvalitetniju vunu iz Australije i Novog Zelanda, piše portal Bonitet.com, pozivajući se na knjige Draga Delića.
O tragičnoj sudbini porodice Teokarević svedoči i njihovo bogatstvo u Vučju i okolini. Velelepna vila u centru potpuno je devastirana, ali je napravljen plan rekonstrukcije.
Ostaje nada da će obnova početi pre nego što se ruinirani objekat potpun uruši.
S. Stojiljković








































































