Dobrodošli na Roštiljijadu, manifestaciju koja zadovoljava sva čula

Ajde bre, Karleuša će peva! Da mi rasteruje mušterije od skaru. Jedan šator, Srećko Sušić, Zorica da peva “Vlaška svadba otkida”, dve go-go igračice iz Svrljig, Đani da pije iz cipelu, pečenje od milion dinara i užegnut kupus – pa da vi’š provod.

Svakog avgusta, svake jebene godine, žitelj Badinca sanja isti san. Izađe na poljanu, na sto metara od svoje kuće, a tamo štandovi. Skara se dimi, pljeskavice cvrče, a kupus salata nema ni 18 sati kako je napravljena. Postavljena bina, Ivan Ivanović vodi program. Tamo sve Kursadžije, a peva ko drugi nego Ceca. Izbacila sise.

Crvene se ušićerene jabuke, roze se šećerne vune. Ej, pa ima i krofnice. Može da se izvede žena, a sitna deca na Tornado krompir.

Ogroman šator, a ispod njega Vanesa Plavi Haos peva “4 strane sveta ima”, dok Hasan Dudić šmrče koks sa poslužavnika koji drži devojčica sa karnevala maskirana u drvo (pomešala manifestacije).

Jelen na točenje, sladoled na točenje. I ćevapi. Koji nisu na točenje. Nezadovoljstvo netočećim ćevapima, umanjuje to što može da se kenja gde se stigne.

Ima i Luna park, najveća zabava na svetu, pored tetrisa i Fejsbuka. Na ulazu u ceo kompleks ogroman znak “Obavezno testiranje na korona virus”, a ispod toga “Dobrodošli na Roštiljijadu, manifestaciju koja zadovoljava sva čula”. Hedonizam i renesansa.

Žitelj je srećan. Sve ono što u životu može da poželi, u njegovom mestu. Zaleće se i udara krušku za udaranje iz sve snage. 200 i kusur nečega, rekord. Jasan pokazatelj da je sutra glavni ispred prodavnice.

Teraju kera 7 dana. I odu, bar privremeno.

Iza njih je ostane jedan upišani grad, miris ustajalog mesa i neočišćenih girica koji para nozdrve sve do prvih zimskih mrazeva i ulice masne poput moje svetloplave majice, kad pokusavam da istovremeno gledam reprezentaciju i jedem ribanjke.

Glavnom ulicom tada dominiraju školarci, koji uzurbanim koracima kreću ka “San Marku” na produženi s mlekom, lažni dobrotvori sa bojankama od 200 kinti, golubovi, kokice sa piletinom i čilijem i Sevda, koja jednom rukom drži tost sa salamom, a drugom češe zadniicu.

Leskovac je na prvi pogled ponovo naš. Iako sa nevidljivog razglasa kod Robne kuće, vetar i dalje širi dobro poznatu pesmu Snezane Đurišić. Odakle si seljo, devojano mlada? I tako do narednog avgusta, 24/7.

PS: Možete da me napadnete da samo serem i da sam lažno urban, ne dotiče me. Na odmoru sam. I pišem samo za svoju dušu (odsipa rakijcu). Daj taj žiro račun da uplatim dva evra da ne pevaju Karleuša i Zmiki. Može “Hladno pivo” na otvaranju, da ne moramo da šipčimo do Niša, a mrzi nas da odemo do “Minjon” peške.

Pratite REШETKU na Facebook, Instagram, X (Twitter) i TikTok mreži. Budite uvek u toku!

Pretplati se
Obavesti o

Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi, kao i netoleranciju svake vrste neće biti objavljeni. Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao ni komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, odnosno nisu stavovi redakcije Rešetka portala.
Za više informacija pogledajte Pravila korišćenja.

0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare